otkrio detalje iz privatnog života

Modrić: “Da nisam nogometaš, bio bih košarkaš. Rođen sam u Zadru, gradu koji živi za košarku”

Arhiva AZD/Ilustracija

Dvojica novinara France Footballa bili su Modrićevi gosti u Madridu, u Lukinoj kući, nekoliko dana uoči dodjele Zlatne lopte. U intervjuu koji je potrajao 53 minute Luka im je otkrio neke dosad nepoznate detalje iz svojeg privatnog života i bogate profesionalne nogometne karijere, piše večernji.hr.

Sjećate li se prvoga pojedinačnog trofeja?, pitali su Francuzi.

– Da, sjećam se. Bilo je to prije petnaest godina, kad sam bio na posudbi u Zrinjskom iz Mostara. U toj sezoni navijači su me proglasili najboljim igračem momčadi. Vrednovali su ponašanje igrača te njegovu predanost i doprinos momčadi. Bio sam vrlo mlad i to je bio moj prvi pojedinačni trofej.

Suci me nisu štitili

Jednom ste rekli: “Tko može igrati u prvenstvu BiH, taj može igrati svugdje”. Što je to značilo?

– Rekao sam to pomalo u šali, ali u toj rečenici postoji istina. U to je vrijeme prvenstvo fizički bilo jako zahtjevno i igraču od 18 godina bilo se vrlo teško razviti. Suci me nisu štitili, morao sam se za sve izboriti i nakon te sezone ničega se nisam bojao.

Hajduk vas nije želio kad ste bili dječak, Arsene Wenger nije vas želio u Arsenalu. To vas je natjeralo da posumnjate u sebe?

– Ne, nikada. Ali s 18, kad sam počeo karijeru, nisam zamišljao da ću dosegnuti takvu razinu, iako sam sanjao da ću dogurati daleko, igrati u velikim klubovima. Hajduk me nije htio iz raznih razloga, a što se tiče Wengerova odbijanja, doživio sam ga kao još jednu prepreku za prevladavanje. Kao želju da pokažem svim tim ljudima da su pogriješili.

Vaša visina (172 cm) nije vam pomogla?

– Možda su drugi mislili da je to moj hendikep. Ja ne. U tom smislu moje iskustvo u Bosni bilo je korisno. Iskreno, ne osjećam se inferiorno prema drugima s atletskog gledišta. Ja sam jači nego što mnogi misle. Moji suparnici to znaju; fizički aspekt dio je moje igre. Ne bojim se duela ni visine mojih protivnika.

Imate dobar šut. Zašto ga češće ne koristite?

– Ne znam. Prva stvar koju imam na umu kad igram je kako poslužiti suigrača koji je dobro postavljen. To je temeljno za mene. Mnogi treneri tražili su da pucam češće, ali za mene je momčad uvijek ispred pojedinca. Više uživam “isporučivati”.

Biste li mogli biti vrhunski sportaš u nekom drugom sportu?

– U košarci, bez sumnje, čak i unatoč svojoj visini. Mogao sam biti dobar razigravač. Rođen sam u Zadru, gradu koji živi za košarku. Veliki košarkaši izašli su iz KK Zadar, kao što su Krešimir Ćosić ili Pino Gjergja. Često igram košarku. U trening-kampu u Valdebebasu imamo košarkaško igralište u kojemu se natječem u šutiranju sa svojim suigračima. U kojemu ja uvijek pobjeđujem. Jer, nakon Dražena Petrovića, ja sam u tome najbolji (nasmijao se).

Mogli biste igrati za Realovu momčad europskog prvaka u košarci?

– Ne znam, ali jako volim košarku – uzvratio je Luka, izvadio dres Chicago Bullsa i nastavio: – Michael Jordan najbolji je igrač u povijesti ovog sporta. A usto izjavio je nešto što me kao sportaša označilo, toliko utjecalo na mene da sam tu rečenicu imao spremljenu u svojem mobitelu da bih je vidio svaki dan: “Svaki put kada padneš na zemlju, ponovno ustaješ”. Jordan se nikada nije bojao neuspjeha.

Veliki sam fan Čilića

Koje još sportove volite?

– One u kojima su Hrvati uspješni. Veliki sam fan Marina Čilića, prije Gorana Ivaniševića. I ja igram tenis kad god mogu. Volim i američki nogomet. Navijam za New England Patriotse, volim quaterbacka Toma Bradyja.

Ali u New Patrotsima nema Hrvata?

– Ima, trener Bill Belichick hrvatskih je korijena. Problem mi je s američkim nogometom što se igra po noći po našemu vremenu pa ga ne mogu gledati. Ali Super Bowl ne propuštam.

Mnogi sportaši često objavljuju na društvenim mrežama, vi baš i ne. Kako izgleda vaš dan?

– Imam profil na Instagramu, ali objavljujem samo nogometne slike. I samo važne stvari; nakon nekih važnih utakmica ili osvojenih trofeja. Rano ustajem, vozim djecu u školu u četvrti Moraleja. Uvijek ručam u Realovu trening-kampu i dosta kasno odlazim iz Valdebebasa. Opet odem po djecu, poslije se doma igramo, sa suprugom na našemu kućnom kinu pogledam neki film…

Imate i vinski podrum?

– Da, ponekad sa suprugom popijem čašu vina. Imam hrvatska, talijanska, španjolska vina. I francuska, piše večernji.hr.

 

Ostavi komentar koristeći Facebook

Tagovi: