Građani bijesni na Croatia Bus; 11 i pol sati putovali smo od Dubrovnika do Zadra

Croatia bus, ako je suditi prema rezultatima pretraživanja, u Hrvatskoj je najpoznatija po učestalim incidentima koji uključuju uništavanja i kvarove vozila, nepoštovanje propisa te nepristojno ponašanje osoblja.

Index je pozvao čitatelje da pošalju svoja iskustva s Croatia Busom, a oni su ih zatrpali mailovima.

“Dečko mi je gasio požar na autobusu”

“Pozdrav, što se tiče Croatia busa, želim iznijeti svoje iskustvo od 21.12. do 23.12.2018. Krenuli smo iz Splita prema Zagrebu 21.12. Bus je kasnio 45 min. Kad smo sjeli, vozači su bili bezobrazni i nervozni. Klimu nisu upalili, smrzavali smo se. Kad je mom dečku prekipjelo, digao se i došao do vozača da upali klimu, di mu je on prgavo odgovorio da klima ne radi. Da bi tek nakon 45 min zaustavio bus na autoputu, izašao van i vratio se nazad da bi rekao da ćemo se sad uznojiti od vrućine kad nam je toliko hladno. I stvarno klima je gorjela na najjače, skidali smo sve sa sebe, svako malo pili vode. Jedva smo čekali izaći iz busa.

Dana 23.12. krenuli smo put Splita da bi se kod Ogulina na autoputu zapalio bus gdje su vozači izašli van i reagirali nisu. Da nije bilo moga dečka koji je uzeo aparate za gašenje i krenuo gasiti. Zaustavljao je aute da mu daju još aparata dok vatrogasci nisu došli koje smo naravno mi zvali, a ne vozači (koji su stali i pušili duvan). Moj dečko i još jedan mladi momak su bacali kofere iz busa i nagucavali se dima. Čekali smo na autoputu u mraku i smrzavali se dok nisu došli drugi busevi koji naravno opet nisu imali grijanje. Želim samo reći da taj autoprevoznik slobodno zatvori svoju firmu.”

11 i pol sati od Dubrovnika do Zadra

“Jednostavno ne mogu izdržati da ne podijelim dvije od nekoliko svojih pustolovina s najdražom autoprijevoznom tvrtkom Croatia bus. Možda je najbolja ona od jednog ljeta kad sam pokušala doći iz Dubrovnika do Zadra te naivno kupila ‘direktnu kartu’ na dubrovačkom kolodvoru. Autobus je krenuo oko 6 ujutro (s jednim vozačem) i već smo pri samom početku shvatili da ćemo dobiti potpunu panoramu jadranske obale. Naime, vozač se zaustavljao na apsolutno SVAKOJ stanici na kojoj je uočio bilo kakvog putnika, a to su obično bili turisti koji su išli jednu-dvije stanice prigradskom linijom kako bi došli do plaže i slično, a vozač im je lijepo dok je ulazio u magistralne zavoje naplaćivao jednom rukom karte (bez računa naravno). Zatim smo došli do Splita gdje nam je rečeno da se moramo iskrcati iz autobusa i presjesti u drugi koji dolazi za SAT vremena.

Kako sam putovala sama, u tih sat vremena nisam mogla otići ni do toaleta jer mi nije imao tko pričuvati kufer. I onda je došao famozni drugi bus u koji sam pokušala ući i sjesti na broj sjedala koji mi je pisao na prvoj karti, ali je naravno tu već netko sjedio. Sjela sam negdje drugo, ali su me brzo podigli ljudi koji su imali taj broj sjedala. Kad je bilo vrijeme kretanja, vozači su poludili na nas što nismo sjeli i počeli grubo gurati ljude dok nisu shvatili da 15-ak ljudi nema gdje sjesti jer su prodali DUPLE KARTE (jedan od klasičnih poteza Croatia busa kojim se uvijek pravda da se to ‘nikad prije nije dogodilo’) i tako smo svi ispod 60 morali STATI na nogama u autobusu koji se vozi magistralom iako smo svi uredno kupili karte i imali rezervacije, a neki od nas su putovali od 6 ujutro. Naravno da smo upali u gužve u obilasku ostalih metropola naše obale poput Benkovca (no hard feeling Benkovac) i u Zadar sam konačno došla u 17.30 h nakon 11 I POL sati putovanja (od Dubrovnika do Zagreba se polu-direktnom Samoborčekovom linijom putuje 8.30 h).

“Autobus ne postoji”

Nakon ovog rekla sam nikad više Croatiom, ali nažalost kad ste iz Dubrovnika nemate previše izbora, pogotovo kad se prodaju sve karte pa je moja zadnja pustolovina bila u rujnu prošle godine kad sam preko internetske stranice zagrebačkog kolodvora kupila kartu za Croatiju bus i čak odabrala sjedalo, da bi došla na navedeni peron i shvatila da moj bus NE POSTOJI već je na tom peronu stajao bus za Split, a na peronu pored bus za Vrgorac, koji je nastavljao u Posušje, Mostar, Ljubuški i ostala mjesta za koja nikad nisam ni čula. Pitala sam vozače gdje je moj bus za koji sam kupila kartu i rekla da ja idem do Dubrovnika na što su mi samo bez riječi uzeli kufer i išli ga staviti u autobus. Povukla sam kufer i rekla, ali ja ne idem u Hercegovinu, na što mi je vozač odbrusio da idem s njihovim busem. Kad sam otišla pitati drugog vozača on mi je rekao da ćemo ‘nešto srediti’, a zatim je došao nekakav ‘voditelj’ koji je rekao da ću se prekrcati u Vrgorcu, kako je na kraju i bilo te sam u Dubrovnik došla iza 2h iza ponoći iako sam kupila kartu za Croatia bus koji ide direktno do Dubrovnika i dolazi u 00.15 h. U bus su utrpali sve ljude koji su išli na mjesta bar približno originalnoj liniji pa su svi pitali: ‘A može li do ovdje, može li mene do tamo?’, pa im nisu ni znali naplatiti kartu s obzirom da navedeno nisu imali na uređaju.

Dakle, najbezobrazniji vozači, lažne informacije o linijama koje ne postoje i s krivim vremenima dolaska, očito najgori busevi koji se svako malo zapale, ali ono što je ipak najgore je njihov PR odgovor na svako sranje koje im se dogodi: ‘Ovo je prvi put da se ovakvo nešto dogodilo…’, zbog čega mi je neizmjerno drago da netko konačno želi napisati članak o najgoroj autoprijevoznoj tvrtki u Hrvata.”

Isti vozači vozili iz Zagreba prema Dubrovniku i natrag

“I ja sam imao loša iskustva. Prošle godine u desetom mjesecu išao sam za Dubrovnik iz Zagreba. Obično idem autom i rijetko se vozim busom, ali zbog obiteljskih razloga odlučio sam se da ne idem osobnim autom. Nakon što sam kupio kartu krenuo sam busom u pola jedan u noći. Putem je bilo sve ok, osim što je bus kasnio par sati, obilazeći razna sela, pa sam bar vidio mjesta koja više neću tako skoro. Najgore je bilo što sam skoro zakasnio na dogovoren sastanak u Dubrovnik nakon ne znam koliko dugo vožnje. Ipak sam uspio sve obaviti u Dubrovniku i odlučio vratiti se istim prijevoznikom jer sam imao povratnu kartu. Potvrdio rezervaciju i čekao bus za Zagreb. Bus je stigao na dolazni peron s vidno umornim vozačima koji su mi rekli da su došli iz Zagreba i da će oni voziti natrag u Zagreb, što me je ušokiralo i pitao sam ih da li smiju, rekli su da baš i ne, ali da budu spavali na smjenu u busu i da bu sve ok. Krenuli smo iz Dubrovnika u 18.00 sati, putem se pokvario bus, čekali smo drugi bus par sati na nekoj lokalnoj autobusnoj postaji. Kad je stigao novi bus, nije bio ni približno udoban za tako daleki put kao onaj prije. Došli smo u Zagreb negdje oko šest sati ujutro, sav slomljen od umora, a nitko mi nije rekao ni oprostite zbog problema koje ste prošli. Katastrofa.

“Poštovani,

Pisali ste da javimo ako imamo i mi sličnih iskustava s Croatia busom. Naravno da imamo, pogotovo mi kojima je on jedini prijevoznik s kojim se može otići iz grada negdje i osuđeni smo na njih. Kad se mora do Zagreba s njima to je uvijek šestosatna avantura i potrebno se psihički pripremiti jer nije upitno hoće li se nešto dogoditi nego što. Npr. prodaju više karata nego što može stati ljudi, pa smo prisiljeni stati na nogama ili sjediti na podu satima ako već moramo ići i doći negdje. Svjedočila sam situaciji da 7 ljudi nije imalo mjesta iako su karte imali, i stali su na nogama do Splita (2 h). Premjestilo ih se u drugi bus, da bi se taj bus pokvario u Lici. Premjestili su ih u treći bus koji nije imao grijanje i tako su se smrzavali do Zg usred zime. Često internet karte ne priznaju i prave dramu oko toga. Zadnji put kad sam se vozila s njima bio je bus na kat popunjen do zadnjeg mjesta. Unutra na katu je temperatura bila preko 35+, a ispod su se ljudi smrzavali jer im nije radilo grijanje ni hlađenje ni ventilacija kako treba. Taj bus i dalje redovno vozi i često se žale ljudi na konkretno taj u kojem se ljudi skoro ruše od vrućine. Znate kolika je vrućina unutra bila kad su ljudi neki polijevali lice vodom jer ih je peklo. Nekima su oči suzile i bile užasno crvene od vrelog zraka koji je puhao direkt u ljude.

Izašli smo mokri od vrućine na zagrebačkih -5, ljudi su se tresli od temperaturnog šoka. Mlađi se uvijek skidaju u potkošulje da izdrže, a stariji sjednu po stepenicama ili kraj vozača da se ne sruše u nesvijest. Na više molbi ljudi da se ugasi grijanje, oni su samo odgovarali ‘ne može se, ne valja’. Molili smo i da stanu koji minut, da vrata otvore, da se bus malo rashladi, ali nisu htjeli.

“Puše i nama, pa šta”

Druga situacija je bila kad sam se vozila u busu s prozorima koji puštaju kišu i vjetar i smrzavali smo se. Kad smo rekli da je ledeno i da nam puše, vozači su rekli ‘puše i nama, pa šta’. I taj bus još redovno vozi, i drugi ljudi objavljuju slike tog doživljaja kad kiša pada unutra.

Treća – umjesto autocestom su skrenuli dio puta i išli starom Zagorom, pa čovjek koji je trebao izaći u Dugopolju je odveden 100 km dalje od onoga gdje je htio. Uvijek kasne, po više od sat i pol, pa voze brzo da stignu na vrijeme. Nekad kažu u zadnji čas da je bus pokvaren, i citiram: ‘Drugi će možda doć, a možda i neće.’

Neki vozači naplaćuju prtljagu 8kn, a drugi 10 kn. Događa se i da ne daju naljepnicu za prtljagu, nego ležerno odu popiti kavu s tih vaših 10 kn. Kažu da je pauza za odmor pola sata, a uvijek, ali baš uvijek stoje 50 minuta pa ljudi kao idioti sjede i čekaju unutra još 20, dok se pojave.

Jednom su išla dva Croatia busa u isto vrijeme, drugom se na odmorištu nešto pokvarilo i vozač ovog prvog nije krenuo kad je trebao nego je ostao pričati s drugim vozačem i čekalo se da se popravi, pa da opet krenu zajedno. Vožnja je umjesto 6 trajala 9 sati. I mogla bih do sutra tipkati iskustvo vožnje s njima, ali nema smisla, ta opasnost na cesti se neće poboljšati niti ćemo mi imati mogućnost izbora s kim putovati.”

“Alo, ti”

“Sredinom prosinca 2018. putovao sam s ‘Cb’ na relaciji Ploče – Dubrovnik ( 95 km udaljenosti, karta 85 kn). Autobus je već u dolasku kasnio skoro 2 sata.

Prilikom ulaska u bus s već kupljenom kartom vozač mi se obraća s ‘alo ti’ na što mu ja odgovaram da nisam s njim čuvao ovce na nekom brdu, već da sam ja mušterija i da bi trebao imati pristojnosti.

Nakon toga je vozač inzistirao da svoj obični ruksak ostavim u prtljažnom prostoru, a na moj upit da li je to besplatno, odgovorio mi je da nije, već to košta 8 kn. (iz svog iskustva čestog putovanja busovima širom svijeta, jedino kod nas sam vidio da se dodatno plača za ostavljanje ruksaka u prtljažnom prostoru).

Kako sam smatrao da je ruksak ručna prtljaga, a i htio sam se zainatiti vozaču, rekao sam da odbijam ostaviti torbu ‘dolje’. On mi je to odgovorio da ja neću ući u bus i da će on sad zvati policiju, što je i učinio, iako je debelo kasnio. Policiju smo čekali 20 minuta, na vidno nezadovoljstvo putnika u autobusu. Nakon što je došla policija i obavila razgovor s menom i vozačom, rekli su vozaču da je sve uredno i da me pusti u autobus, a što je on i učinio, s ruksakom ‘gore’. Na kraju smo došli u Dubrovnik sa skoro 3 sata kašnjenja.”


Vijesti Antene Zadar slušajte na 97,2 MHz, te online na 972.fm na svaki puni sat od 8 do 16 sati. Slušajte i Jutarnju kroniku radnim danom u 7 sati. Svakako nas pratite i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube. Preuzmite naše aplikacije za iOS i Android uređaje, kako bi vam bili još dostupniji u svakom trenutku.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...