dojmovi s dore tek su se slegnuli

Ispovijest Jure Brkljače koji priznaje da su curice za njim poludjele; “S 18 sam se prijavio u Legiju stranaca, avanturistički sam duh…”

Arhiva AZD/Ilustracija

Dojmovi s prve Dore na kojoj je nastupio, mladom zadarskom kantautoru Juri Brkljači tek su se slegnuli, no pjesma s kojom je konkurirao u Opatiji, balada Miroslava Rusa “Ne postojim kad nisi tu”, iako mu je donijela osmo mjesto, nije ostala nezamijećena. U manje od tri tjedna, koliko je prošlo od izbora za hrvatsku pjesmu Eurovizije, brzo je napredovala na top-listi.

– ‘Ne postojim kada nisi tu’ stvarno se zavrtjela i stigla do 8. mjesta. Isto tako, bio sam osmi na Dori, a i kad su me primili na natjecanje, bio sam na osmome mjestu. Očito, počela me pratiti osmica – smije se Brkljača. Unatoč mladosti, jer tek su mu 24 godine, iza njega je, počevši od HTV-ova showa “The Voice”, pet godina glazbene karijere. Uspjela ga je proći i trema od nastupa uživo jer ih je već dosad nanizao prilično, no naravno, uvijek postoji iznimka, kaže za Jutarnji.hr.

– Tremu nisam imao ni na Dori, sve dok nisam stigao na scenu i počeo pjevati. Još mi se nikad nije dogodilo da mi glas podrhtava kao tada. A koliko sam zadovoljan plasmanom?

Album je važan

– Ako razmišljam skromno, četiri od pet, ali uvijek to može bolje. Ovo je zapravo sve ispalo odlično – staloženo odgovara Brkljača. Inače zrači smirenošću, a kad s njim razgovarate o planovima, vrlo brzo shvatite da mladi pjevač jako dobro zna što želi, ima isplanirane ciljeve i zacrtan put koji ne podrazumijeva strelovit uspon.

– Album, to mi je prioritet još otkad sam počeo snimati pjesme. Nadam se da ću ga izdati za Hit Records do kraja sljedeće godine. Imam pomoć od drugih autora, kao što su Jure Stanić i Miroslav Rus. Rus je napisao i ovu pjesmu za Doru, bila je to najava naše suradnje. Ipak, kad je pjesma nastajala, nije nam bilo u planu natjecati se s njom – objašnjava. Sada ionako ima više vremena posvetiti se kantautorskoj karijeri jer više od dvije i pol godine, tijekom sve tri sezone, Brkljača je bio dio hvaljenog HRT-ova showa “A-strana”. Kako on, tako i njegovi mladi kolege i kolegice, od kojih je neke upoznao još za natjecanja na “The Voiceu”.

– ‘A-strana’ je velika stvar. Bio sam odmah svjestan koliko je taj show važan za nas mlade. Mi smo svi bili na početku i ‘A-strana’ je bez sumnje obilježila naše karijere. Pamtit ćemo to razdoblje do kraja života i po tome, ali i po druženju. Te tri sezone bile su poput nekog maturalca, ta vrsta euforije i osjećaja. I zabava kroz glazbu. Inače sam nostalgičan tip pa sam već u prvoj sezoni razmišljao što kad završi, jer nismo još znali da će biti druge, a kamoli treće sezone. A sada ne znamo hoće li se više ikad ponoviti. I već mi ‘A-strana’ nedostaje iako je tek nedavno završila – govori Brkljača.

Emocije i zahvalnost mladih pjevača prema HRT-ovu showu ni najmanje nisu bez pokrića. Da nije bilo tog projekta, većina njih iščeznula bi sa scene, kao što se to već događa sudionicima showa nakon pet minuta slave.

Treba opstati

– To je istina, pobjednici bi uglavnom bili ubrzo zaboravljeni. I to je strah koji osjećaju svi kad se prijavljuju na natjecanja. Ali, iskreno mislim da to zapravo uopće nema veze s talent-showom. Treba se puno više stvari poklopiti, i ljudi koji stoje iza tebe i ti sa svojim karakterom. I treba opstati. Jer teže je opstati nego postati. Trebaš se znati održati, znati što želiš. A meni je cilj pisati pjesme koje će slušati sve generacije. I ne želim blic karijeru, na brzinu postati instant-zvijezda. Gradim priču polako, ne želim uspjeti pod svaku cijenu, pregaziti preko svega da bih došao do zadanog cilja – ističe Brkljača. Od svoje 17. piše pjesme, a sa 19 je ušao u “Voice” premda mu se zapravo ni najmanje ne sviđa natjecateljski aspekt. No, karte su mu se umalo u životu posložile drukčije.

Dvije mogućnosti

– Imao sam dvije mogućnosti u životu. Jedna je bila glazba, druga vojska. To je ta druga krajnost u meni, jer htio sam ići u Legiju stranaca. Ne bi se to reklo jer djelujem vrlo mirno, ali sam avanturističkog duha, volim adrenalin. I Legija stranaca činila mi se dostupnijom od glazbe. Bilo je potrebno samo otići i prijaviti se. Imao sam 18, 19 godina kad sam se prijavio, ali me nisu primili jer mi je oštećen sluh na desnom uhu. I baš se tada pojavio ‘Voice’.

Kako sam dugo pričao da se želim baviti glazbom? Dakle, sve se dogodilo u istom trenutku, da me oni nisu primili, i da se pojavio ‘Voice’. Moj prijatelj Arne Škovrljpredložio je da se javim, pa sam odlučio poslati prijavu, kako bi ispalo da pričam u prazno, iako ne gledam na glazbu kao na natjecanje. Iskreno, to mi je užasno. I naravno, svi su sretni što je na kraju glazba ispala moj životni put, a ne vojska – smije se Brkljača. No, glazba je zadovoljila na kraju njegovu želju za adrenalinom, uzbuđenjem, jer život kakav sada živi, kaže, vrlo je dinamičan. Uostalom, uz glazbu je odrastao, jer se njegov otac Mirko cijeli život bavi glazbom, a tim putem je krenuo i Jurin stariji brat Marino, danas basist.

– Odrastao sam okružen gitarom. Brat i ja smo svirali, slušali glazbu. Gitara je bila moj prvi doticaj s glazbom. Zapravo je bilo neizbježno baviti se glazbom, imao sam potrebu za njom na dnevnoj bazi. Znam svirati, vježbati i po sedam sati na dan. I nigdje ne idem bez gitare – govori Brkljača. A što se tiče njegove mame Veronike, Vere kako je zovu u obiteljima, ona je Jurin najveći kritičar i prva osoba koja je zamijetila njegov talent. Druga je, kaže, bio Tony Cetinski, njegov mentor iz “Voicea”, piše Jutarnji.hr.

Život u Zagrebu

– Tony i ja upoznali smo se na ‘Voiceu’ i još mi je tamo obećao da će me pratiti na mom glazbenom putu i pomagati mi. I ne da je održao riječ, nego je učinio i više od onog što je obećao. Tony je stvarno čudo, pomaže ne samo meni, nego i drugim mladim pjevačima, poput Marka Kutlića, Davida Temelkova. I velika je to čast. Vodi nas na svoje koncerte pa smo imali priliku nastupiti i na zagrebačkom Trgu bana Jelačića pred više od 40.000 ljudi u Areni Zagreb, čime se malo tko u našim godinama može pohvaliti, a mi zahvaljujući njemu već imamo to iskustvo. Tony sada ima novu regionalnu turneju #Samo ljubav i ići ćemo s njim. Hit Records stoji iza nas svih, a nama je cilj promovirati prijateljstvo u glazbi i dokazati da može postojati – govori Brkljača.

Već gotovo tri godine Jure živi u Zagrebu i sada tek počinje shvaćati da to nije privremeno, a kad nije u glazbi, trenira boks ili odlazi u teretanu, objašnjavajući da je pravi “trening manijak”. Sam se brine za sebe, kuha, kaže, sasvim pristojno i nastoji se hraniti zdravo. Pitamo ga za kraj i jesu li i “curice poludjele za njim”. Taj ga upit lagano zbuni, nasmije i natjera crvenilo u lice.

– Moram priznati da jesu. Većinu moje publike čine žene, što mi je draže, i moje pjesme su ljubavne tematike. Ali najviše mi je cilj snimati generacijske pjesme i pjesme uz koje će se netko zaljubiti.

Ostavi komentar koristeći Facebook

Tagovi: