Nosi prsten od 20-ak kuna, otkriva kako izgleda brak dvoje filozofa; Drugo lice zadarskog profesora Marka Vučetića

Kada su sa portala 100 posto dogovarali intervju sa saborskim zastupnikom Markom Vučetićem, predložili smo malo nekonvencionalniji pristup, a on je rekao: “Može, kao filozof sam otvoren za improvizaciju”.

Što smo točno mislili kada smo rekli nekonvencionalni pristup?

Po obrazovanju doktor filozofije, koji je završio i teološko-katehetski studij, Vučetić je u parlament ušao na listi, pa sad već napokon možemo reći stranke, a ne političke platforme Most. Široj je javnosti postao poznat nakon fantastičnog govora o Istanbulskoj konvenciji u Saboru, zbog kojeg je, smatraju mnogi, na koncu i isključen iz Mostovog saborskog kluba. Nakon te epizode svoj je mandat nastavio kao nezavisni zastupnik.

No, kako i sam kaže, u Saboru se ne planira zadržavati na duge staze. Vučetić kao zastupnik volontira, odnosno, za to ne prima plaću. Tako je odlučio s obzirom na to da ima stalan posao pročelnika Katedre za filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zadru.

“Moj saborski mandat, koji je prvi i posljednji, služi funkciji ostvarivanja ljudskih prava, odnosno da se suočimo s time gdje i kako u Hrvatskoj negiramo ta ljudska prava”, objašnjava.

“Saborske sjednice su jako iscrpljujuće, na više razina. Neki zastupnici govornicu koriste da pokušaju uvježbati neke logopedske vježbe da nešto smisleno kažu. I kad sa sekundarnom pažnjom slušate nekoga tko pokušava verbalizirati nešto što uopće nema kognitivni spoznajni značaj, onda se morate posvetiti drugoj aktivnosti. Dok takvi zastupnici govore, ja čitam knjigu, odgovaram na mailove ili radim nešto drugo”.

U Zagreb uglavnom dolazi zbog angažmana u parlamentu, pa smo njegov ovotjedni boravak u metropoli iskoristili kako bismo napravili, slobodno ćemo reći, jedan konceptualan intervju. Naime, Vučetić često, na sebi svojstven način, javno komentira aktualna zbivanja, kako saborska, tako i opće društvena.

Tako je jednom prilikom, kritizirajući cjelomandatnu predizbornu kampanju predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, i sam istaknuo svoju “uvjetnu” kandidaturu na nadolazećim predsjedničkim izborima.

S ‘uvjetnim’ predsjedničkim kandidatom smo prošetali ‘uvjetnim’ mostom, kako bismo došli u ‘uvjetnu’ predsjedničku rezidenciju

Upravo smo zato zajedno napravili mali performans: s ‘uvjetnim’ smo predsjedničkim kandidatom prošetali ‘uvjetnim’ zagrebačkim Krvavim mostom, kako bismo došli u ‘uvjetnu’ predsjedničku rezidenciju u Visokoj ulici i tako, na simboličkoj razini, pokrili sve aspekte njegova dosadašnjeg političkog djelovanja.

“Kada dođem sa sjednice, uputim se u stan i tamo uglavnom čitam i pišem. Tako da je moj boravak u Zagrebu dijelom javno razotkrivanje vlastite samoće. U Zagrebu se nisam raspršio, sačuvao sam vlastitu samoću i to ću uvijek činiti”, povjerio nam je Vučetić u prvoj etapi razgovora, na kavi kraj jedne od nezaobilaznih zagrebačkih fontana kraj zgrade HNB-a.

Baš ovdje sa suprugom koja je također filozofkinja , popije kavu kada su u Zagrebu. Praelement vode iz fontane asocira ih na grad zarobljen politikama gradonačelnika Milana Bandića, poznatog ljubitelja estetski upitnih mehanizama za izbacivanje vode na javnim površinama.

‘U Zadru je prostor u kojem djelujem kao kompletno biće’

Njegov se život, prije svega, nalazi u Zadru, gdje je živi s obitelji.

“Ja sam uvjeren da su ljudi ‘ambijentalci’, da su na biološkoj razini i razini doživljavanja ugode uvjetovani ambijentom na kojem su nastali. Ja osjetim nešto što bi se pojmovno moglo odrediti kao sreća čim prođem Sv. Rok”, pojašnjava Vučetić.

“U Zagrebu nemam mogućnosti da demonstriram vlastite emocije. U Zadru se nalazi prostor u kojem djelujem kao kompletno biće, koje misli, koje se kreće, koje distribuira emocije unutar vlastite obitelji i jedino sam tamo u stanju propadati u pozitivnom smislu. Ovdje se osjećam mumificirano, ne mogu vremenovati i propadati u svim mjestima. Zagreb je jedno od tih mjesta, nisam se uspio solidarizirati s ovakvim gradom”.

No, iako, govori o međusobnom odnosu zarobljenosti Zagrepčana i Milana Bandića, primjećuje kako je, u jeku nedavnih prosvjeda protiv dodjeljivanja počasnog doktorata, došlo do određenih promjena u svijesti.

“Moguće da je došlo do buđenja intelektualaca, svih onih koji misle i promišljaju. Oni imaju odgovornost prema društvu. Nas nije izdao Most, ni SDP, već intelektualci. Ako vidim nepravilnosti u ljudskim pravima, neću šutjeti, jer imam odgovornost prema društvu koje je sada postalo mojom sjenom”, smatra Vučetić.

‘Prigovaraju mi da nisam dovoljno razumljiv, da prilagodim diskurs. Takvu kritiku doživljavam kao da mi netko kaže da trebam prestati biti ja’

Primijetit ćete, filozofski diskurs ne napušta ni u jednom trenutku.

“Najčešći prigovor koji dobijem proizlazi baš iz tog razotkrivanja strukture vlastitog uma, da nisam dovoljno razumljiv i da bih trebao voditi računa o diskursu. Ali, zbog čega bih se uopće trudio prilagoditi sebe nečemu što ja nisam. To je kao da mi netko uputi poziv da prestanem postojati. Ja svaki upit, da bih trebao biti razumljiv tumačim da mi netko kaže da bih trebao pristati biti ja”.

‘Most je zaljubljenik u HDZ. Želio bih da se to jedinstvo ostvari jer smatram da je u životu bitno ostvariti sreću’

Nakon kave, zaputili smo se prema drugoj etapi našeg razgovora, usputnoj stanici prema nesuđenoj rezidenciji predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u gornjogradskoj Visokoj ulici, kako bismo razgovarali o njegovoj suradnji s Mostom. Put nas je vodio baš preko mosta. Simbolično, i ovdje se radilo o ‘uvjetnom’ mostu, s obzirom da ni Krvavi most više nije most.

“Podvrgao sam ih egzistencijalnim principima da vidim koliko mogu bježati od sebe, od vlastitih identiteta i u njima biti fluidni. Ustanovio sam da oni tog identiteta nemaju”.

Kap koja je prelila čašu ka isključenju iz njihova saborskog kluba, po njegovom je mišljenju izjava koju je dao o grupi Borg i aferi Agrokor, odnosno kada je u svibnju saznao da je u formiranju navedene grupe sudjelovao i Božo Petrov.

‘Čak ni odluku da me isključe nisu mogli donijeti odmah’

Osim navedene fluidnosti identiteta, što dokazuje i činjenica da su nakon nekoliko godina i sami sebi napokon priznali da su zapravo politička stranaka kojoj mnogi zamjeraju potpun gubitak identiteta, spočitava im i nesposobnost za možda ključno svojstvo političkih aktera: donošenje odluka.

“Čak i odluku o mom isključenju iz kluba zastupnika nisu bili u stanju donijeti odmah, a to su trebali učiniti istog trenutka kada su me vidjeli. Kada su uočili da imaju nezavisnog zastupnika i još k tome filozofa, a da oni neprestano bježe od istine, te da se ne želim socijalizirati s njihovim bijegom. Od najosnovnijih stvari, odbijao sam odlaziti na poziv u subotu ujutro jer je nešto hitno. Ja im odgovorim da, s egzistencijalne razine, o hitnosti vlastitog života odlučujem ja, a ne oni kao nekakva neosobna sila”.

Stoga, razlaz s Mostom za njega nije bio neočekivan.

“Bilo mi je potpuno jasno da će u jednom trenutku doći do toga, svi su to očekivali, svi unutar Sabornice su znali da ja ne pripadam takvom stranački orijentiranom Mostu. Potpuno smo se razišli, a Most se prokazao u klijentelizmu, bliskosti strukturi i financijama, te u odsutnosti potrebe za razgovorom, jer su odluku o isključenju proslijedili novinarima. Trebali su me samo nazvati i ne bi nastao nikakav politički problem. No, to čak nije ni komunikacijski problem, već njihova antropološka nedoraslost”.

‘Jedino što je ostalo od stola je lupanje šakom da vidi kakva je kvaliteta drva’

Nakon što smo figurativno, ali i doslovno, prešli i taj most (ili Most), laganom šetnjom zaputili smo se do krajnje točke našeg druženja. Visoka ulica bila je sasvim mirna i tiha. Ni po čemu se ne stječe dojam da bi tamo svaki čas mogla svratiti predsjednica Republike. Možda zato što, obećanju unatoč, to nikada nije učinila.

“Ova rezidencija je ne-mjesto predsjednice. Sve što je predsjednica obećala da će napraviti, nije učinila zato što nije pronašla mjesto s kojeg će to moći napraviti. Zato mislim da je ona uvjetna predsjednica, baš kao što sam ja i uvjetni kandidat.

Postat će predsjednica s mjestom kada jednom dođe i zakorači na ovo ne-mjesto hrvatske budućnosti. Koliko god govorila da će lupati šakom o stol, ona je ostala i bez stola zato što nije došla u rezidenciju u kojoj je trebala biti. Ja u njoj sada, na simboličkoj razini, vidim uvjetnu predsjednicu s jasno iskazanim željama prema stolarskoj struci. Jedino je što je ostalo od stola je lupanje šakom da vidi kakva je kvaliteta drva”, objašnjava Vučetić zašto je na ironijsko – parodijski način odlučio istaknuti svoju ‘uvjetnu’ kandidaturu.

Njezin mandat, ako se analizira kroz seljakanje ureda po Hrvatskoj, kao i način na koji Kolinda Grabar Kitarović odrađuje svoje javne dužnosti, Vučetić promatra kao utvarnost.

“Što ona jest vidimo ako okrenemo pogled prema ovoj rezidenciji i vidimo da u njoj nitko ne biva. Kao što nitko ne prebiva u ovoj rezidenciji, tako nitko ne prebiva na funkciji predsjednice”.

Kako zaključuje, jedini odgovor na to je da svi građani postanu uvjetni kandidati jer nam treba predsjednik koji će imati mjesto i razum, koji djeluje s ciljem da građani trebaju budućnost i poštovanje, a to se može izgrađivanjem nove arhitekture vlasti u kojoj ćemo shvatiti da je Hrvatska mala zemlja koja ima mogućnost uživati u nečemu što velike zemlje nemaju, a to je sloboda.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...