Djeca iz Rukometnog kluba Dugopolje i Rukometnog kluba Solin sudjelovala su proteklog vikenda u završnici prvenstva u Poreču. Kako to već obično biva, putovali su busom, vjerojatno putem pjevali, zabavljali se, sve ono što djeca od 9 i 10 godina rade na izletima.
I sve bi bilo ok da im se na pola puta do doma nije dogodila nezgoda koja je ostavila gorak okus u ustima roditeljima, a vjerojatno i samoj djeci.
Splitski dnevnik kontaktirala je majka jednog od dječaka (podaci poznati redakciji) koji je sudjelovao na prvenstvu, sretna što je sve dobro prošlo, ali želeći upozoriti na to da se – takve stvari ne bi smjele događati.
“U nedjelju autobus pun djece, 9-godišnjaka i 10-godišnjaka, koji su se vraćali iz Poreča sa završnice državnog prvenstva, ide po onom nevrimenu. Sve je sretno završilo, a mogla je bit strašna tragedija. Znači jedno 30 kilometara prije odmorišta Macola, u zavoju, autobusu je doslovno otpala zadnja lijeva guma, a druga zadnja lijeva guma se skinila sa felge. Ta jedna guma je letila u brdo i prava je srića pa nije udarila u drugo auto”, kazuje na početku razgovora majka dječaka.
Kako je kazala, uvjeti na cesti bili su – nemogući.
“Mi smo isto bili na autoputu tada, uvjeti su bili takvi da se ništa nije vidilo, iz autobusa je iskrilo, pukom prisebnošću vozača koji je bio tu, koji je uspio zadržat pravac autobus se nije prevrnuo. U autobusu nema trokuta, nema alata, u autobusu je i vlasnik koji nije vozio nego je uzeo drugog vozača, nailaze roditelji koji su se vraćali jer su gledali svoju djecu, ulaze u ćošu i vide autobus bez kola i vide kolo koje leti”, još uvijek u nevjerici nam prepričava žena.
Sretna je što je sve dobro i sretno završilo, no malo je nedostajalo da se dogodi strašna tragedija. Ne treba niti zamišljati što bi bilo da se autobus pun djece koja sjede nevezana prevrnuo.
“Radi se prijevozniku Sveto Bobanu koji je mrtav hladan napunio autobus pun dice i vozio ih 500 kilometara do Poreča i 500 kilometara nazad u neispravnom autobusu koji valjda jedva dođe od Mravinaca do Solina kad prevozi školsku djecu. U prvotnoj priči je prijevoznik trebao biti Dalmacija bus, zašto je vozio drugi prijevoznik, ja ne znam, dite mi je došlo živo i zdravo, pričam o tome iz ove pozicije, a ne da je izvijestila policija o tragediji. Dakle, on je uzeo dicu u autobus, bez alata, bez trokuta, kolo mu je ispalo, očigledno je tehnički neispravan, taj vozač iz Rijeke je reka da mu je vlasnik reka ‘skreni, skreni, smotaj’, ali on je osta priseban i nije ga želio poslušat inače bi se izvrnuli, ja zahvaljujem tom vozaču, ne znam mu ime, ali zahvaljujem mu se što je uspio ostat priseban”, nastavila je svoju priču sugovornica.
Po onom nevremenu djeca su sat i pol čekala drugi bus da bi se mogla prekrcati u njega i nastaviti do doma.
“Oni su ostali u okuci, jedan tata je pokušao osposobit autobus samo da ga maknu iz okuke, ide stavit trokut nema trokuta, vadi iz svoga auta trokut i stavlja ga, jure autobusi i auta, zovu 112 da se pošalje ophodnja da ih neko ne zdimi. Sat i pol se čeka autobus iz Zadra da dođe, prekrcavaju se stvari po toj kiši. To je puka sreća da se ništa nije dogodilo. Želim da se zna, da se obrati javnosti pažnja na to tko nam vozi dicu, na što je netko spreman da bi zaradio”, kazuje nam sugovornica i još jednom naglašava da autobusu nije pukla guma, kaže da je ona – otpala.