Nakon što je početkom tjedna svijetom odjeknuo prekid suradnje Google-a i Huaweija brojni korisnici su u strahu što će biti s njihovim uređajima i hoće li ih uopće moći koristiti. Iako se prvotno mislilo kako prekid suradnje stupa na snagu odmah, ipak je dogovorena odgoda od tri mjeseca. No, što to zaista znači za postojeće, ali i buduće korisnike do sada nije bilo potpuno jasno.
Prema najnovijim informacijama novi mobitel će i dalje koristiti operativni sustav Android, uključujući Googleovu trgovinu aplikacijama, no budući modeli, ako se sukob sa SAD-om ne riješi, mogli bi podlijegati određenim ograničenjima, piše Jutarnji list. No, glavno je pitanje, kojim se bavi britanski BBC, iduće – što korisnici mogu očekivati u aktualnoj situaciji.
1. Što radi Google?
Američka kompanija suspendirala je sve poslovne aktivnosti s Huaweijem koje su povezane s transferom hardvera, softvera i tehničkih usluga koje nisu javne. To ne znači da Huawei gubi sav pristup Androidu, jer se radi o open source sustavu što znači da ga svaki proizvođač može mijenjati i instalirati na svojim napravama bez potrebe da ishodi dozvolu.
No, svi glavni proizvođači mobitela s Androidom oslanjaju se na Googleovu podršku. Google kontrolira pristup nekim dijelovima softvera, kao što su vlastite aplikacije Gmail, Google Assistant, Play trgovina aplikacijama, alate koji uslugama trećih stranaka dopuštaju pristup određenim funkcijama.
2. Kako to utječe na postojeće Huaweijeve mobitele?
Vlasnici Huaweija nisu trenutačno u situaciji da odjednom ne mogu instalirati nove aplikacije ili apdejtati Google usluge. Razlog je to što su njihove naprave već bile certificirane za korištenje u službenom Android ekosustavu. No, stvari postaju kompliciranije kad se radi o sigurnosnom updateu. Proces inače funkcionira na idući način: Google daje proizvođačima mobitela koji se oslanjaju na Android kod za popravke softvera mjesec dana prije nego što detalje otkrije javnosti.
To proizvođačima daje vrijeme da provjere da “popravci” ne uzrokuju štetu njihovu softveru te da ih “zapakiraju” za preuzimanje. Po novom bi Huawei za njih saznao tek kad budu pušteni na Android Open Source Project (AOSP), što znači da će biti kašnjenja u distribuciji te potencijalne ranjivosti Huaweijevih uređaja na mogući sigurnosni problem, i to u razdoblju od nekoliko dana do nekoliko tjedana.
3. Što s novim uređajima?
Novi mobiteli neće biti certificirani, što znači da se na njih neće moći instalirati Google mobilne usluge (GMS), među ostalim i Play trgovina za aplikacije, glazbu i druge medije, Google fotografije, YouTube, Google Maps, Google Drive cloud pohrana i Google Duo videopozivi (iako će se nekima od tih usluga i dalje moći pristupiti putem interneta). To ne bi trebalo imati velik utjecaj na kineske korisnike koji ionako već ne mogu pristupiti Google uslugama, no za ostale bi mogao predstavljati problem.
Ovi potonji bi mogli instalirati aplikacije trećih stranaka putem alternativnih trgovina s aplikacijama ili putem procesa “side-loadinga”. Nadalje, gubitak pristupa GMS-u značio bi da treći developeri neće moći pristupati u Googleovo sučelje za programiranje aplikacija, što pak znači da bi njihove aplikacije mogle izgubiti neke od svojih funkcija (primjerice, notifikacije ili tzv. Casting, usluga koja omogućava mobitelu bežični audio ili video stream na TV ili drugi uređaj pomoću pritiskanja ikone).
4. Što s budućim verzijama Androida?
Neki spekuliraju da će Huawei zaglaviti s trenutačnom verzijom Androida, no neki smatraju da se to neće dogoditi jer će nova verzija – Android Q – također biti “open source” te da je Google već podijelio većinu svojih kodova s Huaweijem i drugim partnerima.
No, stvari bi mogle biti kompliciranije s Androidom R koji će biti pušten 2020. godine. I tu bi Huawei mogao izgubiti nekoliko mjeseci za razvoj i prilagodbu svojeg softvera.
5. Koja je alternativa?
Huawei tvrdi da preferira raditi s Androidom, ali da je kreirao novi operativni sustav kao plan B. Opet, u Kini to ne bi bio neki problem jer korisnici već provode većinu svog vremena unutar WeChata, platforme koja omogućava upotrebu aplikacija trećih stranaka, no drugdje bi mogao biti. Također, i drugi developeri bili bi pod pritiskom da brzo puste verzije svojih aplikacija za novi operativni sustav.