neka druga strana priče

Bivši zadarski student o životu u Irskoj: “Hrvati su si tamo neprijatelji, ne pada mi napamet vratiti se u tu depresiju”

Arhiva AZD/Ilustracija

Toliko puta smo već čuli panične vijesti o tome kako se svi iseljavaju u Irsku da su već prije dvije godine ove prostore trebale napustiti i posljednje duše. Ipak, i dalje nas je i više nego dovoljno, što se najbolje vidi po nezaposlenosti, izuzmemo li sezonski rad te rad u prodaji i ugostiteljstvu. Možda irska trava jest zelenija, no razlog tome je puno kiše, a ne to što je u pitanju raj na zemlji, prenosi 100 posto.

Da ga je ta ista kiša zamalo koštala života ispričao mi je Nikola Carević (31) koji se nakon šest mjeseci života u Irskoj vratio kući praznih džepova i o povratku tamo ni ne pomišlja.

Nikola je studirao strojarstvo u Zadru, no nije imao novca za nastavak studija. Zamrznuo je godinu i odlučio slijediti hrvatski trend i iskušati sreću u Irskoj. Posudio je 800 eura, kupio kartu u jednom smjeru te bez plana i smještaja samo otišao.

“Unajmio sam sobu u prvom hostelu. Tamo je bilo jako puno Hrvata, baš kao i u svakom drugom.”

Kaže da je očekivao solidarnost, ali se našao u poprilično neprijateljski nastrojenom okružju.

Već drugog dan je otišao na razgovor za posao, a tjedan dana i tri razgovora kasnije imao je i prvo zaposlenje. Bio je to fizički posao u skladištu hrane, odnosno u hladnjači na minus tri stupnja za plaću od 2000 eura mjesečno.

No teže od posla u Dublinu je, priča Nikola, naći stan. Imao je, kaže, sreće i brzo unajmio stan od 40-ak kvadrata po cijeni od 1500 eura mjesečno plus režije u iznosu od 250 eura.

Jedan od razloga zašto je problem u Irskoj doći do stana, objašnjava, je što najmodavci traže referentno pismo poslodavca koje ne možeš ni imati ukoliko nisi zaposlen. Uz to što su cijene nemilosrdno visoke traži se i polog za tri mjeseca.

“Stan nije bio daleko od centra, ali prijevoz je katastrofalan. Sve ide u centar pa onda iz centra dalje jer u Dublinu nema perifernih linija. Zato mi je za relaciju od 15 kilometara, kolika je udaljenost bila od stana do posla, trebalo nekada i tri sata.”

Da uštedi na vremenu kupio je bicikl i svaki dan vozio 30 kilometara.

Na ovakvim poslovima sličnim Nikolinom u Irskoj se radi od 8 do 10 sati dnevno, tko želi može i više, uključujući i rad vikendom, koji je više plaćen.

No to je, tvrdi Nikola, patka jer ukoliko se radi više od 40 sati tjedno obračunava se veći porez, pa na kraju dođe na isto radiš li 40 ili 50 sati tjedno. Osim posla i ružnog vremena, priča Nikola, ništa drugo nije ni vidio.

“Nakon četiri mjeseca što sam tako mokar, od kombinacije znoja od voženja bicikla i ledene kiše, svaki dan ulazio direktno u hladnjaču, dobio sam upalu pluća. Ležao sam doma, nisam mogao pristati na liječenje u bolnici jer je bilo previše skupo. Nakon mjesec dana ležanja, kupovanja hrane i plaćanja stana sam ostao bez novaca. Probao sam se vratiti u hladnjaču, međutim nisam mogao tamo disati. Pluća nisu radila i odlučio sam se vratiti u Hrvatsku.”

Plan je bio doći na kratko u Hrvatsku, no kad je ozdravio ponuđen mu je posao kojeg je prihvatio, a onda je zasjalo i sunce koje je izblijedilo svaku pomisao o povratku u kišnu Irsku.

“Kad makneš depresiju zbog vremena, generalno stanje uma u Irskoj je motivirajuće i postoje odlični uvjeti za razvoj poduzetničkih ideja. Tamo sam vidio da se od bilo čega može napraviti uspješan posao pa sam odlučio u Hrvatskoj pokrenuti nešto svoje. Naime, dok sam kisnuo na ledenoj irskoj kiši palo mi je na pamet da kreiram posebnu vrstu kabanice. Da bi to mogao napraviti bio mi je potreban poseban stroj. U pitanju je CNC stroj koji je u stanju izrezati sve što nacrtam u kompjuteru.”

Nakon povratka u Hrvatsku uzeo je kredit i nakon posla malo po malo, uz pomoć brata elektrotehničara i već iskusnog poduzetnika, krenuo izrađivati ovaj stroj, a zatim učiti kako s njim rukovati. Nakon nekog vremena dao je otkaz i pokrenuo svoj posao.

“Zabavlja me sakupljati i obnavljati stare stvari u kojima drugi ne vide potencijal. U trenutka kad su mi počeli biti potrebni različiti materijali za izradu predmeta, shvatio sam da je recikliranje idealno rješenje”, kaže Nikola, koji trenutačno radi na uređenju trgovine Planet u Palmotićevoj ulici u kojoj će prodavati proizvode koje izrađuje svojim strojem.

“Kad makneš depresiju zbog vremena, generalno stanje uma u Irskoj je motivirajuće i postoje odlični uvjeti za razvoj poduzetničkih ideja. Tamo sam vidio da se od bilo čega može napraviti uspješan posao pa sam odlučio u Hrvatskoj pokrenuti nešto svoje. Naime, dok sam kisnuo na ledenoj irskoj kiši palo mi je na pamet da kreiram posebnu vrstu kabanice. Da bi to mogao napraviti bio mi je potreban poseban stroj. U pitanju je CNC stroj koji je u stanju izrezati sve što nacrtam u kompjuteru.”

Ostavi komentar koristeći Facebook



 

Listen on Online Radio Box!

Svira(lo) na Anteni Zadar 97,2

Listen on Online Radio Box!

10 najemitiranijih na Anteni Zadar