Ljudska civilizacija kakvu znamo možda je već ušla u svoja posljednja desetljeća postojanja, piše u zabrinjavajućem izvještaju australskog Nacionalnog centra za obnovu klime Breakthrough.
Sve katastrofalniji utjecaji klimatske krize, uz izbjegavanje toga da se uhvatimo u koštac s problemom, šalju naš planet na mračan put prema kaosu u kojem bi se moglo naći čovječanstvo, stoji u izvještaju koje je predstavio bivši šef australskih obrambenih snaga i umirovljeni admiral kraljevske australske mornarice Chris Barrie.
Klimatske promjene opisane su kao egzistencijalna prijetnja ljudskoj civilizaciji, a ako se ništa ne promijeni, smak svijeta kakav poznajemo zadesit će nas u sljedećih 30 godina.
Planetarni i ljudski sustavi dosežu točku bez povratka do sredine stoljeća, u kojoj perspektiva uglavnom nenastanjive Zemlje dovodi do sloma nacija i međunarodnog poretka, zloguko proriču autori studije.
Potrebna je hitna mobilizacija
Da bi se to izbjeglo, potrebna je hitna mobilizacija, poput one u vrijeme Drugog svjetskog rata. No ovaj put nije riječ o izgradnji tenkova, zrakoplova i ratnih brodova, nego podizanja industrijskog sustava s nultom emisijom.
U protivnom, Zemlja će se zagrijati za tri dodatna Celzijeva stupnja, a to će pokrenuti daljnje pregrijavanje planeta. Slijedi ubrzani kolaps ključnih ekosustava, od koraljnih grebena, preko amazonske prašume, do otapanja leda na Arktiku. Milijardu ljudi postat će ekološki izbjeglice, a još dvije milijarde suočit će se s nestašicom pitke vode. Stradat će poljoprivredna proizvodnja u cijelom svijetu, a urušit će se i društveni sustavi najvećih sila poput Amerike i Kine.
Australski znanstvenici nisu jedini koji misle da nam se bliži kraj. Jared Diamond, profesor na Kalifornijskom sveučilištu iz Los Angelesa i autor knjige ‘Slom, kako se društva odlučuju za propast ili uspjeh’, također je nedavno ustvrdio kako vjerojatnost da svijet kakav poznajemo nestane do 2050. iznosi sasvim izglednih 49 posto. Ovaj geograf i povjesničar, koji je posvetio karijeru proučavanju nestalih civilizacija, u svojoj novoj knjizi ‘Upheaval’ kaže da ovaj put nije u opasnosti civilizacija, nego svijet kao takav.
Neplansko trošenje resursa
‘Resursi potrebni da održimo ovako kompleksno društvo troše se neplanski. Riblji fond, plodna zemlja, pitka voda… sve to nestaje velikom brzinom’, upozorio je Diamond u razgovoru za magazin Intelligencer. On će, kaže, 2050. već biti mrtav, ali će njegova djeca biti u šestom desetljeću života pa je razumljivo da ga ta tema toliko zaokuplja.
Rok za smak svijeta kakav poznajemo stalno se pomiče, ali nekako smo mu sve bliže. Računalni program World One još je početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća predviđao da će naša civilizacija kolabirati 2040. Velika prekretnica, predvidio je ovaj program, dogodit će se već sljedeće godine.
Životni uvjeti počet će se rapidno pogoršavati, a kvaliteta života srozati na nulu. Ljudi će početi umirati od posljedica zagađenja zraka, a svjetska populacija smanjit će se na razinu s početka 20. stoljeća. Tako je barem izračunao program koji je na zahtjev Rimskog kluba stvorio Jay Wright Forrester, sada već pokojni američki informatičar i profesor na MIT-u.
Točan datum smaka svijeta
U dan precizan datum smaka svijeta još je sredinom prošlog stoljeća izračunao Heinz von Foerster, američki matematičar austrijskog podrijetla. On je s kolegama znanstvenicima došao do zaključka da će se to zbiti 13. studenog 2026. Do tog su izračuna došli zahvaljujući matematičkoj formuli po kojoj će rast stanovništva dotad postati beskonačan pa bismo trebali poumirati zbog pomanjkanja resursa. Američki znanstvenici kasnije su preradili formulu pa su očekivani smak svijeta pomaknuli za otprilike 300 godina, negdje između 2300. i 2400.
U kršćanstvu se Harmagedon predviđao u 1000. i 2000. godini; Majama je kraj svijeta trebao doći 2012. Kako se na određene datume dosad nije dogodilo ništa terminalno, mnogi tvrde da je riječ o pogrešnom izračunu, da će smaka svijeta biti, ali u neko drugo vrijeme. Neki su pak skloni reći da se on već događa, ali da nije riječ o trenutku, nego o procesu.
Prijete i asteroidi
Koji bi mogao završiti u trenutku ako asteroid Apofis, koji bi 13. travnja 2029. trebao proći blizu Zemlje, naš planet ne privuče u svoje gravitacijsko polje i promijeni njegovu putanju. Tada bi tijekom sljedećeg prolaska asteroid 2036. doista mogao udariti u Zemlju, negdje na dalekom istoku Rusije, u Srednjoj Americi ili zapadnoj Africi. Udari li, ionako će nam biti svejedno gdje.
Da nam se bliži kraj, ustvrdio je nedavno i poznati hrvatski astronom Korado Korlević. On je na predavanju ‘SETI – 58 godina potrage za vanzemaljskim civilizacijama’ rekao kako smo došli do tog stupnja razvoja da smo na samom kraju civilizacije. Naime, smatra Korlević, nema tehnološkog razvoja bez uništavanja prirode, a time i same civilizacije. S druge strane, bližimo se i vremenu u kojem će naši izumi, strojevi i roboti razviti samosvijest. A samo roboti mogu živjeti i putovati svemirom i oni su zapravo ti izvanzemaljci koje toliko čekamo.
