Po cijeni koju je predložio ministar zdravstva Milan Kujundžić cigarete bi bez sumnje postale teže dostupne mnogim pušačima u Hrvatskoj. Tih prosječnih 50 kuna koliko je naveo ministar zdravstva u skladu je s cijenom cigareta u nekim drugim zapadnoeuropskim državama, a u nekima je ona i znatno viša.
Cijena je to koja govori i o stavu države i društva spram pušenja cigareta – tko može neka si priušti. Ipak, u nekim je razvijenim zemljama stav o cigaretama otišao dotle da je pušenje jednostavno postalo društveno neprihvatljivo ponašanje. Jedna od takvih država jest Švedska u kojoj kutija cigareta ne smije imati 20 komada nego cigaretu, dvije manje, a cijena joj je 55 kuna.
“Svuda se govori o štetnosti pušenja, posebice pasivnog, a u školi redovito. I zato se lako može dogoditi da pušača netko upozori da mu ne zagađuje zrak, jer svi su informirani da je pušenje opasno i za pasivne pušače. Djeci u školi to se otprilike uspoređuje sa situacijom da se netko želi trovati nekim otrovom u vodi. Znači li to da smije otrov staviti u vodovod pa da se svi truju zato što njemu to odgovara? To je jednako dimu cigarete”, opisuje za Večernji list društvenu neprihvatljivost pušenja u Švedskoj dr. Mario Malnar koji tamo živi i radi posljednjih godina.
Spomenutih 50 kuna konkretno je cijena kutije Marlbora s 20 cigareta u Njemačkoj. I prema iskustvu Nine Loborčec, Hrvatice koja godinama živi i radi u njemačkom Göttingenu, cijena je to koja je i mnogim Nijemcima cigarete učinila luksuzom unatoč znatno većoj prosječnoj plaći i boljem standardu u usporedbi s hrvatskim.
U društvu klima nije poput opisane u Švedskoj, no u kafićima i restoranima pušenje nije dozvoljeno osim na terasi. U usporedbi s Hrvatskom tamo se, opisuje Loborčec, znatno manje pušača može vidjeti na cesti i Nijemce će se s cigaretom najčešće vidjeti na balkonu.
“Kod njih se nigdje ne puši unutar doma, to ne dopuštaju nipošto. I kada dođu u goste gdje se puši unutra, oni uvijek izlaze na balkon. Kada se usporedi njemački i hrvatski standard, cijena cigareta zapravo je jednaka, a ovdje su mnogi počeli pušiti duhan posljednjih godina”, opisuje Loborčec.
Najskuplje cigarete plaćaju Irci i Britanci. Kutija cigareta u Irskoj košta 11,90 eura i može se zapaliti isključivo ispred puba, odnosno restorana. Na drugom kraju svijeta pak više se bez prijekora ne gleda ni na to. Hrvatica koja živi u San Franciscu opisuje nam da je nju i njezino društvo znaju zamoliti da se maknu dalje kada izađu zapaliti ispred restorana, iako su gosti tog restorana. Cijenu cigareta u tom gradu i ne zna jer je toliko visoka da već godinama zalihe obnavlja u duty free shopovima s obzirom na učestala putovanja.
“Zdravstveno osiguranje pušači plaćaju više. U restoranima, barovima ne smije se pušiti čak ni vani na terasama. Ovdje oni koji puše ne bi nikad negdje vani ili u društvu zapalili cigaretu jer smatraju i znaju da im to kvari ugled tako da većina pušača zapravo puši samo doma”, opisuje nam kalifornijski stav spram ovisnosti o duhanu.
Zdravstveni sustav drukčije je organiziran te se, kako govori i naša sugovornica, pušačima sve skuplje naplaćuje jer su jednostavno rizičnija skupina.
Poslodavac i u Njemačkoj pušače smatra većim rizikom, ali oni to na svojoj koži ili plaći ne osjete, objašnjava nam Loborčec. Šokantne slike na kutijama cigareta, zakonske zabrane pušenja u krugu bolnica, u kafićima, restoranima itd, svagdje su manje-više jednake, ali uz razliku da se u ovim zemljama ti prekršaji ozbiljno novčano sankcioniraju.