Što se zapravo dogodilo?

Posljedice sinoćnjeg nevremena: 50 ljudi spašeno, preko 20 brodova nasukano!

Snimio čitatelj

Teško je pobrojati koliko se brodova sinoć nasukalo, kazao nam je Alen Rukavina iz Lučke kapetanije Zadar, jer pozivi još stižu, no tvrdi da ih je sigurno preko 20!

– Nema nastradalih ljudi, to je sreća! Na Molatu se nasukalo 5 brodova i samo smo tamo spasili 40-50 ljudi. Izgleda da je najviše uzelo akvatorij Molata i tamo smo pri izvlačenju ljudi na sigurno imali veliku pomoć od mjesnog odbora. Tamo su bila i djeca, zapravo teenageri (najmlađi ima 15 godina) sa školom jedrenja. Sve je rješeno sinoć – izvučeni su na sigurno i prenoćili u mjesnom domu na Molatu. Djeca su Švicarci iz talijanskog kantona. Iskren ću vam biti, ja ovakvo što ne pamtim! Mogu se sjetiti da je 2015. bila jaka tramontana, ali nikad nije ovako dizalo krovove. Sličilo je na tornado, pa ispred zgrade Lučke kapetanije u Zadru, tu ispred restorana Kornati, mareta se penjala na rivu, što nikad nije! Još se utvrđuju štete i zaprimaju se samonasukanja – ispričao nam je Rukavina sažetak nevere o kojoj će još imati posla u pisanju izvješća koja nisu ni blizu gotova, govori za Morski.hr.

Treći stupanj opasnosti kojeg je objavio Europski centar za predviđanje oluja za nedjelju, ujedno je i najopasniji za ljude i imovinu. I DHMZ je izdao najviši treći stupanj upozorenja, a taj se odnosi na mogućnost olujnog naleta vjetra, razorne tuče (velika do vrlo velika zrna), te na obilne oborine.

Što se to dogodilo u Zadru?

Ivan Toman, dipl. ing. sa Sveučilišta u Zadru pojasnio nam je detaljnije što se dogodilo, koliko često i gdje ovakve pojave možemo očekivati.

– Meteorološka nepogoda kojoj smo svjedočili vezana je za prolazak olujnih oblaka, tzv. višećelijskih kumulonimbusa na prostranoj liniji nestabilnosti koja se formirala na sjevernom Jadranu i nošena snažnim visinskim strujanjem u atmosferi, premještala velikom brzinom preko otvorenog mora prema obali šireg zadarskog područja u večernjim satima 7. srpnja.

Sustav je ponajviše okarakterizirao olujni i orkanski vjetar sjevernog/sjeverozapadnog smjera, vrlo kratkog trajanja ali iznimne snage. Najveća zabilježena brzina pomoću automatskog uređaja na postaji Puntamika iznosila je 29,1 metar u sekundi, odnosno 105 kilometara na sat (izvor: DHMZ). Kod ovakvog vjetra je specifičan vertikalni kut strujanja; naime ovakav vjetar nema samo horizontalnu komponentu brzine, već se s visine obrušava prema tlu ponekad gotovo okomito.

O čemu je konkretno riječ?

– Ovakva pojava naziva se u domaćoj meteorološkoj terminologiji velepropad, ali je svakako poznatija po engleskom nazivu downburst. Olujni oblak kumulonimbus ima generalno dvije vertikalne zračne struje; u svom prednjem dijelu oblak se formira u uzlaznoj struji toplog zraka, a u stražnjem dijelu dolazi do spuštanja hladnog zraka prema tlu (slika 1). Upravo je to spuštanje zraka u pozadini oblaka u pojedinim slučajevima izrazito jakog intenziteta i stvara orkanske udare vjetra na tlu. Branko Gelo u knjizi Opća i prometna meteorologija navodi da ovakvi sustavi mogu donijeti udare brzine i do 60 metara u sekundi. Iz toga je vidljivo kako pojava u Zadru nipošto nije sama po sebi nezabilježen ekstrem; međutim zbog svojeg malog prostornog protezanja se na nekom mjestu pojavljuje vrlo rijetko u ovako izraženom obliku.

Koji su uvjeti da nastanu ovakve olujne nepogode?

– Uvjeti koji pogoduju nastanku ovakvih pojava su velika količina potencijalne energije u atmosferi te izražena razlika u smjeru i brzini zračnih strujanja uz tlo i na visini (tzv. vertikalno smicanje vjetra). Energija u atmosferi dolazi ponajprije iz velike vlažnosti prizemnog sloja zraka pa je zato i vrlo toplo i sparno vrijeme, dobar predznak da su bar neki od uvjeta za nastanak ovakvih sustava ispunjeni. Osim potencijalne energije i smicanja vjetra, potreban je i mehanizam „okidač” koji će inicirati stvaranje olujnih sustava. To je najčešće atmosferska fronta ili slična dinamička pojava u atmosferi koja će započeti podizanje pregrijanog i vlažnog zraka uz tlo na veću visinu, gdje njegovim hlađenjem nastaje oblak, ali se istovremeno oslobađa značajna količina toplinske energije da on može nastaviti svoj samostalni životni ciklus, nezavisno od početnog „okidača”.

Je li moguće predvidjeti ovakve sustave unaprijed te upozoriti na njih?

– Današnje predviđanje oluja zasniva se osim na analizi sinoptičkih uvjeta od strane prognostičara i na simulaciji atmosferskih sustava putem računala. Upravo je računalnom simulacijom ovaj konkretan sustav predviđen gotovo idealnom točnošću tijekom dana, dovoljno ranije nego je došlo do njegovog stvaranja. Na slici 2, vidimo prognozu površinskog vjetra za trenutak 22 sata po lokalnom vremenu (20h UTC), gdje tamnocrvena boja kakva je prikazana iznad zadarskog područja označava očekivane brzine udara vjetra do 30-tak metara u sekundi. Vidljivo je kako su i brzine vjetra i trenutak nastupa predviđene gotovo idealnom točnošću, što je zapravo iznenađujuće dobar rezultat s obzirom na lokalni karakter ovakve pojave, što je inače teško za prognozirati.

Prema radarskom opažanju, olujni sustav se na zadarskom području našao oko 23 sata po lokalnom vremenu (slika 3). Žutom i crvenom bojom na radarskom prikazu prikazana je zona najintenzivnijih oborina za taj trenutak. Naznake mogućeg razvoja nevremena računalni sustavi su davali već danima ranije, premda s nešto manjom prostornom i vremenskom točnošću nego u priloženom primjeru. Rana najava ovakvih pojava vrlo je bitna zbog potrebe obavještavanja javnosti o mogućnosti pojave opasnih vremenskih prilika.

Postaju li ovakvi sustavi češći?

– Da bi sa sigurnošću odgovorili na to pitanje trebali bi provesti detaljnu statističku analizu kroz dugi niz godina, kako bi se vidjelo postoji li trend promjene frekvencije ovakvih pojava ili njihovog intenziteta. Iako je točno da sve toplije more isprava veću količinu vodene pare u zrak, stvarajući veću nestabilnost atmosfere, odnosno veću potencijalnu energiju za razvoj olujnih sustava, veći broj varijabli koje utječu na spomenute moguće trendove ne dozvoljava da se sa sigurnošću bez konkretne analize dosadašnjih trendova postavi precizan odgovor na pitanje. Postoje teoretske naznake da se frekvencija ovakvih pojava na našem području zapravo smanjuje, no kad se dogode, intenzitet bi im se mogao ponešto povećati s nastavkom zatopljavanja klime.

Gdje se možemo informirati o mogućnosti nastanka ovakvih oluja prije nego primjerice isplovimo na more?

– Službeni europski sustav za predviđanje opasnih meteoroloških uvjeta je Meteoalarm (meteoalarm.eu). Također, na mrežnim stranicama Državnog hidrometeorološkog zavoda nalaze se upozorenja o očekivanim opasnim vremenskim uvjetima kroz sustav Meteoalarm, za tekući dan i dan unaprijed.

Popularni neslužbeni servisi koji se bave predviđanjem oluja u Europi su svakako ESTOFEX (estofex.org) i Severe Weather Europe (severe-weather.eu). Od domaćih neslužbenih prognostičkih materijala može se spomenuti MeteoAdriatic, gdje se nalaze automatski generirane računalne simulacije atmosfere za par dana unaprijed. Korisni prognostički podaci s tog portala mogu se pratiti i putem mobilne aplikacije „Meteo Adriatic”, piše Morski.hr.

Ostavi komentar koristeći Facebook

Tagovi:


 

Listen on Online Radio Box!

Svira(lo) na Anteni Zadar 97,2

Listen on Online Radio Box!

10 najemitiranijih na Anteni Zadar