Mnogi će se složiti s konstatacijom da je najezda bankomata u staroj gradskoj jezgri znak konačne smrti grada. Uništavaju identitet i vizuru kamenih ulica i onog daška povijesti kojeg umjesto da njegujemo, tako lako mijenjamo za vreću novaca.
Odavno Kalelarga nije mjesto okupljanja gradske svite, ne priča priču o drevnom gradu, a o autohtonosti i izvornosti, nakon što smo otvorili vrata brzoj hrani, uvoznoj robi i plastici iz Kine, više nemamo što govoriti.
Vlasnicima malih obrta koji u se u moru komercijalne ponude pokušavaju spasiti od utapanja, ne treba zamjeriti što svoje prostore ustupaju gigantima platnog prometa. Oni odavno više ne ovise o poslovanju svojih obrta, već zaradi od najma izloga u koje se ugrađuju bankomati.
Odgovornost treba potražiti kod gradskih otaca. Onih koji (ne)planiraju strategiju razvoja turizma, onih koji imaju moć gramzljivo uzeti novac na uštrb kvalitete koju njeguje tek ona nekolicina izmajmljivača i poduzetnika svjesna da se turizam ne događa, već stvara.
Dubrovnik je ovoga ljeta vrlo savjesno doskočio spomenutoj problematici. Svi uređaji moraju biti uklonjeni ako vlasnici prostora u kojima su postavljeni u roku od mjesec dana ne dobiju dozvolu Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture.
Zadarska realnost svjedoči da smo još uvijek daleko od ovakvog progresa.
Prošetali smo mjestom “gdje smo proveli najljepše dane svoje mladosti” i izbrojili čak 21 bankomat na potezu od Kneževe palače do crkve Gospe od Zdravlja.
Uvjerite se u to u našoj galeriji.
