Zagađenje Jadrana fekalijama poprimilo je takve razmjere da je nedavno kraj Vodnjana u Istri zabilježeno čak i na snimkama iz svemira.
Naime, stručnjaci se slažu da mrlje koje se vide na satelitskim snimkama Google Mapsa u području nedaleko od kanalizacijskog ispusta kod Vodnjana najvjerojatnije potječu od fekalija.
Govna plutaju prema Nacionalnom parku Brijuni
One se vide na području oko Peroja u Istri, oko 4 km zapadno od Fažane te nešto manje sjeverno od Brijuna. Problem je posebno alarmantan jer se navodno šire prema Nacionalnom parku Brijuni.
Pročelnik Ureda gradonačelnika Vodnjana Filip Macan za Index je objasnio da sustavom odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda na području Grada Vodnjan-Dignano upravlja javno trgovačko društvo Pragrande d.o.o., uputivši nas na njih.
Također je istaknuo da se taj sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda ne koristi isključivo za potrebe korisnika s područja Grada Vodnjan-Dignano, već i za šire područje koje teritorijalno obuhvaća područje naselja Štinjan grada Pule, Grada Vodnjan-Dignano te Općine Fažana.
Odgovorna tvrtka: Problem potječe iz 1980-ih
Iz uprave Pragrandea objasnili su nam da problem nije ni njihov, nego da dolazi iz zastarjelog sustava iz 1980-ih.
“Postojeći uređaj za pročišćavanje otpadnih voda (UPOV) Peroj nalazi se sjeverno od naselja Peroj i cca 300 m od mora. Pročišćava otpadne vode aglomeracije Pula sjever koja obuhvaća područje Grada Vodnjana, Općine Fažana i sjevernog dijela Grada Pule (naselje Štinjan).
Uređaj s jednim ispustom izgrađen je i pušten u pogon krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Otpadne vode ispuštaju se u more putem podmorskog ispusta dužine L=594 m na dubinu H=-12 m. Postojeći UPOV i ispust izgrađeni su za potrebe vremena kada su projektirani u skladu s ondašnjim standardima. Sukladno Zakonu o vodama, za ispuštanje otpadnih voda potrebna je vodopravna dozvola koja se periodički obnavlja te ju izdaju Hrvatske vode. UPOV Peroj, kao i cijeli sustav Pula sjever, ima važeću vodopravnu dozvolu po kojoj funkcionira do 31. 12. 2023. godine”, tumače u Pragrandeu.
Najavljuju da će sljedeće godine početi izgradnja novog sustava koji trebao biti kvalitetnije rješenje.
“Za EU projekt aglomeracije Pula sjever izrađena je studijska i projektna dokumentacija ‘Poboljšanje sustava vodoopskrbe te odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda’ za apliciranje na EU fondove. Pri nadležnim tijelima u tijeku je postupak pregleda dokumentacije te se u narednom razdoblju očekuje prihvaćanje i zaključenje ugovora o sufinanciranju izgradnje od strane EU fondova. EU projektom, pored proširenja i rekonstrukcije kanalizacijske mreže, predviđena je izgradnja uređaja drugog stupnja pročišćavanja otpadnih voda. UPOV će biti kapaciteta 42.000 ES s podmorskim ispustom duljine 2.000 m, na dubini od 30 m s difuzorom dunjine 200 m”, tvrde u kompaniji.
Na našu zamolbu da reagiraju na komentare nekih profesionalnih ronilaca koji tvrde da bi problem mogao biti u tome što postavljanje jednog metra cijevi na dubinu od 50 metara košta oko 1000 eura, nismo dobili nikakav odgovor.
Zagađenje fekalijama nije iznimka, nego masovna pojava
O zagađenjima Jadrana fekalijama, o zabranama kupanja na nekim plažama, o infekcijama koje su uzrokovane zagađenjem mora i sl. na Indexu smo posljednjih mjeseci često pisali.
Inženjer turizma Alan Šavar, porijeklom iz grada Paga, koji živi u Švicarskoj, administrator FB grupe “Pažani izvan Paga”, dostavio nam je video koji pokazuje kako problem ispusta kanalizacije izgleda u Pagu.
“U sustav kanalizacije grada Paga utučeno je nekoliko milijuna kuna, ali se temeljni problem nije riješio, nego se samo prebacio na drugu lokaciju”, tvrdi Šavar.
“Dakle, Grad Pag nema pročišćavanje otpadnih voda – ni mehaničko, koje podrazumijeva taloženje teških tvari, ni biološko u kojem bakterije razgrađuju fekalije! To bi bilo minimalno pročišćavanje za vrstu otpadnih voda koja nastaje na području grada Paga. Treći stupanj – kemijsko čišćenje – čak nije potreban. Jedino što postoji kao ‘nazovi-pročiščivač’ su automatske rešetke za najgrublji otpad i takozvani pjeskolov – sve ostalo ide ravno u more u paškim vratima!” ističe Šavar.
Svaki dan po nekoliko prijava zagađenja
Jurica Gašpar, urednik portala Morski.hr, koji je prvi objavio snimke zagađenja kod Vodnjana, kaže da njima svaki dan stiže po nekoliko prijava, fotografija i videozapisa o onečišćenjima u Jadranu, što jasno pokazuje koliko je problem raširen.
“Ovo što je snimljeno iz svemira samo je jedan od nebrojenih sličnih slučajeva. Na Korčuli su slična onečišćenja redovna pojava. Na Pagu kanalizacija izlazi u more bez problema”, kaže Gašpar.
“Mi nemamo pravih bioloških pročistača koji bi u more ispuštali čistu vodu. Uglavnom imamo mehaničke pročistače. Imamo infrastrukturu koja ne prati rapidan rast turizma. Mi već godinama imamo, kako ste vi to na Indexu dobro nazvali, favelizaciju obale. Još uvijek imamo ilegalnu, divlju gradnju koja ne regulira pročišćavanje voda. Neki ljudi postavljaju pitanje kako smo nekada mogli imati septičke jame, a da nije bilo ovakvih problema. No to je bilo prihvatljivo kada je po kućama živjelo troje ljudi i kada nismo imali desetke milijuna turista na obalama Jadrana u sezoni i kada su navike potrošnje vode bile sasvim drugačije. Ljudi su nekada imali malo vode, uglavnom kišnicu, nisu imali suđerice i perilice za rublje, nisu se svakodnevno tuširali više puta, kao što turisti danas nerijetko rade itd.”, tumači Gašpar.
Pročistači nisu nedostupni, a uskoro će postati i uvjet
U ovoj priči važno je imati na umu da će Hrvatska uskoro imati goleme štete u važnoj grani svoje privrede, u turizmu, ako ne riješi ovaj problem. Usto bi također mogla imati problema s EU-om ako se ne uskladi s europskim standardima.
Pritom treba istaknuti da problem nije tako nerješiv kako se može činiti na prvi pogled. Naime, pročistači nisu financijski nedostupni, osobito ako netko solidno zarađuje na turizmu.
Cijene pročistača za prosječna kućanstva kreću se negdje između 15.000 i 30.000 kuna. Uobičajene, betonirane, preljevne septičke jame nisu puno jeftinije. Cijena pročistača, naravno, ovisi o tome koliko ljudi živi u nekoj kući – 5, 10 ili 20. Po novim regulativama takvi pročistači morali bi postati standard. Septičke jame u EU više nisu prihvatljivo rješenje. Suvremeni pročistači biološki pročišćavaju otpadne vode kroz tri faze uz pomoć bakterija tako da one u konačnici budu dovoljno čiste da se mogu ispuštati u okolnu biologiju, što je drugi stupanj pročišćavanja. To nije voda koja se može piti, no ona se može ispuštati u more ili u zemlju. Standardi su još stroži kada je riječ o nacionalnim parkovima. Ondje bi se trebali postavljati uređaji s dodatnim, finijim metodama pročišćavanja. Oni koštaju nešto više, no ni oni nisu nedostupni.
Ključna riječ je – (i)legalno
Takvi pročistači mogu se koristiti kroz više mjeseci da bi se, primjerice, na kraju turističke sezone praznili. Oni se smještaju u rupe u zemlji, najčešće u nekoj zelenoj površini. Betonira se samo dno, dok stranice ne treba betonirati. Uređaj se potom zatrpava s tim da na površini tla ostaju otvori s odgovarajućim poklopcima kroz koje se mogu prazniti cisternama slično kao što se prazne nepropusne septičke jame. Uređaj se do nove sezone do pola napuni vodom kako bi se održavala njegova strukturna stabilnost.
U Hrvatskoj se takvi mali biološki pročistači trenutno uglavnom postavljaju u turističkim objektima koji se legalno grade u priobalju i na otocima.
Slične uređaje, separatore za ulja i pročistače, trebat će postaviti i u razne restorane koji danas ne odvajaju i ne pročišćavaju ulja i masti koje koriste u kuhinjama.
Drugim riječima, danas više nije moguće legalno izgraditi hotel, apartmane ili ugostiteljski objekt bez potrebnih uređaja. Naravno, ovdje je ključna riječ legalno! Problem je u tome što je većina naših cimer-fraj-gril smještaja i objekata građena u vrijeme septičkih jama ili se gradi ilegalno, tako da će jedino rješenje biti da se vlasnike natjera da se moderniziraju i prijeđu iz ilegalnog u legalno, civilizirano funkcioniranje.