28 godina od najtežih dana za Zadar; “Znali smo da nemamo gdje formirati obranu i odlučili smo da će padati glave”

U širem zaleđu Zadra gotovo dva mjeseca vode se borbe koje dolaze do samog predgrađa. Situacija u kojoj su neprijateljske snage mogle bez problema iz Beograda preko Banjaluke stići do Knina i Benkovca, a zatim do aerobaze Zemunik i brda Križ pa doći iznad samog Zadra i neposrednom vatrom kontrolirati Jadransku magistralu govori o teškoj poziciji obrane grada. Vojarne u Zadru bile su pune vojnika JNA i bile su njihov utvrđeni bastion unutar grada.

Sa zapada je prijetila velika vojarna u Šepurinama pokraj Zatona, raketna baza s velikim snagama koje su se spremale za prodor i okruženje grada. U dva pokušaja prodora neprijatelj je zaustavljen pred mjestima Zemunik i Sukošan, odnosno Debeljak, gdje se planirao tenkovima spustiti na magistralu s radarske postaje na brdu Križ. Glavni smjer prodora aerobaza – Crno i aerobaza – Smoković – Murvica, nakon četiri dana teških borbi biva probijen.

– Ostali smo u okruženju u samoj Murvici i dogovorili smo se da se predati nećemo ni pod koju cijenu. Pritajili smo se dok ne padne noć. Kad je pala noć, lagano smo krenuli s izvlačenjem. Izvukli smo se kroz neprijateljske linije – rekao je satnik Davor Prtenjaka.

– I dolazimo do linija i čujemo: “Stoj bre, ‘ko ide” – nastavlja pripovijedati vojnik Vlado Lučić.

– Kažemo: “Mi, naši. Drina specijalci.” On je zastao, zapovjednik je otkočio pušku i stavio mu je na glavu. Čovjek se zaledio. Rekli smo da idemo, krenuli smo, i ja sam očekivao pucanj u leđa. Mislim da je strah kod jednih i drugih prevladao i uspjeli smo proći – rekao je Lučić.

Probivši ovu tenkovski prohodnu liniju, snage iz Šepurina kreću tenkovski prohodnim prostorom sa zapada i spajaju se ispred prigradskog naselja Bokanjac. Zadar je s kopna u okruženju, a u kanal pred gradom uplovljavaju brodovi Jugoslavenske ratne mornarice uz zračni nadzor ratnog zrakoplovstva, piše Večernji list.

Neprijateljske snage su se našle pred obranom koja se formirala na crti nekadašnje granice Kraljevine Jugoslavije i Italije. 4. , 5. , 6. listopad 1991. godine, bili su najteži dani u obrani Zadra. Hrvatske snage su odbile prodor na pravcu Bokanjca, obrana je topništvom držala linije prema Crnom, a neprijatelj kreće u završni napad u pravcu Brdo Križ – Dračevac-Ploča.

Cilj je bio probijanje obrane na ovim najdominantnijim kotama kroz prigradska naselja Dračevac i Poloče, kako bi se spustilo na magistralu i omogućilo glavnini snaga da sa sjeverne strane iz pravca Crnog uđu širokim bulevarom u sam Zadar, povežu se sa vojarnama i okupiraju grad. Izloženi snažnim minobacačkim djelovanjem, zaprečava se pješaštvo neprijatelja i  oni kreću u proboj samo tenkovima. Uništivši prvi tenk, prolaz kroz Dračevac biva zaustavljen.

U pokašaju izvlačenja uništenog tenka, još jedan tenk biva oštečen uz uništenje dijela posade. Konsolidirana obrana je već neko vrijeme napadala neprijateljske snage s leđa iz pravca Briševo – Crno, a gotovo 800 vojnika iz JNA bježi na hrvatsku stranu. Napadne snage JNA su se svakim danom raspadale, pretrpjevši gubitke, 6.listopada zaustavljaju napad i pristaju na pregovore o napuštanju JNA iz Zadra i djelomično se povlače deblokirajući grad jer ga nisu mogli više držati u okruženju, piše Večernji list.

– Dakle, mi smo tu znali da nemamo gdje formirati drugi red obrane… i onda smo donijeli odluku – taj dan će padati glave. Padat će naše, ali će padati i njihove – objasnio je bojnik Bruno Milin.

Kada je krenuo napad minobacačima su tukli po tenkovima i tako odvojili pješaštvo od njih. Tada je prvi tenk ušao u Dračevac i to bez pješaštva.

– Vrlo mirno i staloženo je pripadnik 4. gardijske brigade mogao sa zoljom sačekati taj tenk i naravno kada mu je došao u vidokrug da ga može odraditi, čovjek ga je jednim precizni, savršenim, pogotkom uništio i mi smo praktički tada zaustavili taj napad preko Dračevca i praktički je tada obranjen grad Zadar – rekao je Milin.