Dino Ljutić iz Benkovca treba našu pomoć: “Potrebno nam je 400 tisuća kuna za terapije, svaki dan sa suprugom mi je plus”

Dino Ljutić, hrabri tata porijeklom iz Benkovca već tri godine bori se za život supruge Ana Mari nakon što je, na čuđenje liječnika, unatoč teškom obliku raka dojke u veljači 2017. rodila dijete i preživjela još dvije godine. Dino treba našu pomoć kako bi njegova supruga što dulje ostala uz njega i njihova dva dječaka.

– Situacija je takva kakva je. Sa tumorom, sa njezinom glavom i mozgom prvenstveno treba praktički tu kognitivnu rehabilitaciju. To zapravo ne postoji kod nas, ne postoji takav tip liječenja, mislim, postoji, postoje logopedi, psihijatri, to se radi na odvojen način, ali ne postoji način da bi zajednički došli i vježbali po sat dva. Imate logopeda jednom mjesečno, psihijatra imate. Imate te termine koje HZZO daje, a njoj treba jedan jaki tretman, praktički na svakodnevnoj bazi, učenje, pisanje, vježbe hodanja, kretanja. Lijeva ruka, noga, sve ispočetka.

Ana Mari treba pomoć neurologa, logopeda, fizijatara, fizioterapeuta, psihologa i psihijatara. Preživjela je, ali zbog epileptičnih napada trajno joj je oštećen mozak te je zaboravila govoriti, pisati i voziti. Iako su primarno sakupljali novac za liječenje u inozemnim klinikama, Ana Mari treba pomoć u obliku vježbi koje se izvode na hrvatskom jeziku. Dino nam objašnjava i zašto.

– Vani ne postoji opcija jer bi se to trebalo sve odvijati na hrvatskom, upute koje njoj doktor daje, ona ih mora razumijeti, a ona još  ne zna dobro pričati jer je njoj sve u glavi oštećeno, ne zna čitati ni pisati, sve te nekakve osnovne stvari su se pogubile, tako da je to praktički ne moguće. Morala bi vani boraviti barem godinu dana, u zprevodioca, to je nemoguće. Njoj treba terapija na hrvatskom jeziku, da razumije osobu s kojom razgovara.

Ana Mari je od rujna 2018. u invalidskoj mirovini koja iznosi oko 2.000 kuna, a Dino, kuhar po zanimanju, radi samo pola radnog vremena kako bi mogao skrbiti o njoj i o djeci pa mjesečno uspije zaraditi tek oko 3.000 kuna. Unatoč teškom financijskom stanju, nemaju pomoć države za dodatne terapije.

– Oni vam za takve slučajeve imaju psihijatre, jedan termin mjesečno, logopeda, sve drugo ne postoji. Defektološka obrada kao kod djece, djeca imaju defektologa, za odraslog ne postoji. Postoji u toplicama, ali to nije ono što njoj treba. Da i dobije toplice na 3 ili 6 tjedana, to nije ono što njoj treba, ni tretman koji ona treba. Rekli su nam da pokušavamo što više sami doma, imate na youtubeu tih programa, ne postoji tim za takve teške ozljede mozga. Vjerujem da vani nešto postoji, opcija bi bila da se nađe na hrvatskom. Možete privatno okupiti taj tim.

O slučaju ove hrabre žene govorilo kao o medicinskom čudu, jer brojne metastaze nisu naškodile djetetu, a majka, kojoj su liječnici 2017. prognozirali jedva tri do pet dana života, živa je još i danas. Daljnje prognoze liječnici više ne daju.

– Prognoze što se tiče tumora, praktički vam ne daju nikakve. Kirurg mi je rekao kad se to sve desilo, da ona najvjerojatnije neće preživjeti noć, da će biti čudo ako preživi i da će biti biljka u kolicima ako preživi. Za nju se na kraju zauzela dr. Podolski na Rebru, uspjeli su zaustaviti tumor, ona se i danas liječi, ide na terapije, sad je na 40 i nekoj terapiji, doktorica je sama rekla da ne daje prognoze, da budemo sretni dok je tu.

Život ove mlade obitelji pretvorio se u noćnu moru krajem 2016. godine, kad su liječnici Ana Mari, u visokom stupnju druge trudnoće, dijagnosticirali rak dojke. Zloćudna se bolest proširila, pa je nesretna žena stavljena u induciranu komu, a mjesec i pol prije termina poroda podvrgnuta je carskom rezu kako bi se djetetu spasio život. Dino nas podsjeća na njihovu mučnu priču.

– Mi smo saznali ne znam da li je bilo 5 do 12, bilo je 12 i 5, zapravo 17. veljače kad se rodio Matias, tada smo i saznali jer smo prije par sati prije toga saznali da ima tumor koji se proširio na cijelo tijelo, vidjeli su to na magnetnoj rezonanci, onda su rekli da hitno idu poroditi dijete, da ga pokušaju spasiti, a s njom što bude.

Nakon hitnog carskog poroda, mali Matias rođen je s krvarenjem u mozgu prvog stupnja. Danas je pod svakodnevnom kontrolom liječnika.

– On je danas dobro, prate ga liječnici na Rebru, on se dobro oporavio, imao je problema i krvarenja, infekcija, ali s obzirom da se rodio ranije, mi smo zadovoljni, ne odstupa po ničemu.

Dino je sretan što su njegovi klinci, koji nerijetko brinu o mami, zdravi i vedri.

– Veseli me to da nema nikakvih većih posljedica, jer uz sve, još da imamo problema s djecom, to bi bilo još teže.

Dino nam kratko govori i o iskustvu s hrvatskim liječnicima.

– Iskreno, to sve ovisi o liječniku, njegovoj spremnosti i požrtvovnosti, znaju i osobnosti, nema tu nekog omjera. Uvjeti i nisu. KBC je središnja hrvatska bolnica, pa ajmo reći trebala bi biti najbolja, međutim, ima dosta nedostataka, liječnici i sestre su dobri ali to je sve prenatrpano, previše je pacijenata, malo liječnika, nedostatak je, a dok vi dođete do liječnika treba vas netko uputiti. To je ono gdje mi kasnimo, a tu smo i mi zakasnili s dijagnozom jer su nas uporno tri četiri puta iz bolnice vraćali govoreći nam da su bolovi u kralježnici išijas. Nije ništa strašno, da je to išijas i da će to proći kad rodi. To je kod nje bilo već raspadanje kostiju, dva kralješka su bila pojedena, nitko nije posumnjao na to, nismo ni mi, a tu smo zakasnili dosta.

Za godinu, godinu i pol dana rehabilitacije, što uključuje “hranu za mozak”, medikamente i team stručnjaka, ova obitelj treba veliku svotu novaca.

– Mi smo tražili da nam daju neku ponudu, dakle krajnju, za godinu godinu i pol liječenja, imala bi snage svaki dan ići, mozak ne forisirati, jer neurolozi govore da kod takvih ozljeda mozak ima tri godine da se oporavi koliko može, nakon tri godine teško napreduje. Nama su prošle dvije godine, još godinu dana imamo da maksimalno dovedemo njezino stanje barem u ono približno kakvo je bilo. To je sad iznos oko 400 tisuća kuna bez PDV-a, to može biti manje, to može biti više, kad bi bili uključeni svi stručnjaci i doktori, to su privatnici.

Na pitanje jesu li zadovoljni empatijom i odazivom na pomoć hrvatske javnosti, Dino odgovara:

– Jesmo, da, javi se dosta ljudi koji boluju ili su bolovali, oni prvi reagiraju jer najbolje razumiju sve to, bez straha da se jave. Jer dosta se ljudi javi koji boluju ili im je netko preminuo od toga, daju potporu i savjet. Svi koji imaju obitelj ili nekog, velim, prođemo sve, magistriramo na tumoru, nema što ne znamo, ali uvijek je dobro čuti nešto novo.

Liječnici su njegovu ženu otpisali već prije tri godine. Njemu je svaki dan dar s neba.

– U trenutku kad su mi rekli da ona tu noć neće preživjeti, slomio sam se, to je neopisiv osjećaj, totalna izgubljenost i ne znaš o čemu bi razmišljao, s jedne strane vam se rađa dijete, s druge ne znate da li ćete vidjeti ženu ujutro, meni je svaki dan plus, do onog dana kad mi je liječnik rekao da ide spasiti dijete, a sa suprugom što bude, meni je svaki njezin dan plus. Prošle su dvije i pol godine od toga, sve mi je plus. Ne bih htio ni ja davati prognoze, znao sam od prvog dana da će biti nešto više od nje jer je ona borac po prirodi, to puno znači.

Dino je porijeklom iz Benkovca. Prije ženine bolesti rado ga je posjećivao. Osim što je to njegova rodna gruda, uvijek će mu u sjećanju ostati zadnji posjet Benkovcu. Tu je njegova supruga zadnji put bezbrižno stajala na nogama.

– Nažalost, nismo otkad je oboljela. Zadnje što je bilo gdje je ona stajala na nogama, 2016. to je bio deseti ili jedanaesti mjesec, bili smo na branju maslina, to je bilo zadnje što smo bili, nakon toga više nije stala na noge do negdje 2017. šesti ili sedmi mjesec. Tada su se kosti već počele raspadati, mi to nismo znali, mislili smo da je od trudnoće. Čak je i tu berbu preživjela. To će mi ostati zauvijek u sjećanju, to je bio naš zadnji odlazak u Benkovac.

Svi koji žele pomoći, to mogu učiniti na broj računa HR9423400093112557332, DINO LJUTIĆ, PBZGHR2X (za inozemne uplate).

Emisiju poslušajte ovdje