Sebastian Jagić, vlasnik plovećeg marketa: “Nautičarima sam dostavljao i prezervative, a ovakvo nešto postoji još samo na Tajlandu”
U emisiji “Otočne minute” Željke Čačko gostovao je Sebastian Jagić, privatni poduzetnik s Dugog otoka, vlasnik trgovine broda i OPG-a u kojem se prodaje lucky donkey shit.
Imate jedan zanimljiv biznis, vlasnik ste trgovine, ali ne one obične, već trgovine broda. Radite li još ili je sezona gotova?
– Prošli tjedan smo završili s radom, onda krene zimski period, pomalo u ribe, 1. svibnja krećemo s trgovinom, sve ovisi o jedrilicama.
Koje područje pokrivate vašim poslom?
– To je u Telašćici, cijela uvala, manje uvalice po Telašćici di ima najviše jedriličara koji se sidre.
Kako izgleda, opišite nam jedan vaš radni dan.
– Dan prije nabavljamo svježe voće iz Zadra i to s prvom vezom dolazi u Sali, onda to stavljamo u naš auto ili kombi, kupimo kruh, pekarske proizvode, krafne, kroasane i tako i onda otac to vozi u jednu uvalu koja se zove Trpuljak, to je kraj uvale Mir, a ja dolazim tamo brodom i onda to iz auta stavljamo u brod koji je već 40 godina uvijek isti. S njim je počeo i dida a sad i ja, već 15 godina to radim.
Što jahtaši najčešće kupuju?
– Ovisi je li jutro ili popodne. Ujutro najviše idu kruh i krafne, kroasani, štrudle i tako te stvari za doručak, a kupuju dosta i sezonsko voće i povrće. Ako su neki ljudi duže tu i pofali im nešto što ja nemam, onda im ja to kupim u marketu u Salima i to im dostavim. Mogu im dostaviti sve što im treba, radimo cijeli dan.
Jeste li kada imali kakav smiješan i interesantan zahtjev od strane vaših kupaca?
– Stvari za muškarce i žene, prezervative, pa puno toalet papira mi je jedan brod naručio, pun brod, valjda im je bila neka viroza. Uglavnom, sve što im pofali pitaju i ja im donesem bez problema i to ih oduševljava, da u divljini mogu dobiti sve.
Postoji li ovaj tip ponude još negdje na našoj obali?
– Nisam čuo, dosta tih nautičara dođe pa se iznenade, ali ne spominju da su to u Hrvatskoj to vidjeli, spominju Tajland, brodiće po Tajlandu. Dosta ljudi se sijeća moga dida otprije 30 ili 40 godina kad je počinjao pa pokazuju slike, razmijenjujemo dojmove i priče. Priča se svaku godinu sve više razvija, sve je više nautičara, dosta njih zna za nas.
Hoćete li nam otkriti tko je sve dolazio u Telašćicu, bilo je tu sigurno nekih zanimljivih i poznatih faca?
– Je, dosta me ljudi zove, mogu preko interneta nabaviti moj broj i najavljuju da će doći, naruče sve što im treba, veiku nabavu kod mene obave. Čulo se.
Čuvate poslovnu tajnu, ne želite baš otkriti tko je od suvremenih zvijezda među vašom klijentelom, ali dajte nam barem kažite jusu li galantni na novčaniku, ostavljaju li dobru manču?
– Neki ostavljaju dobru manču a ima i onih koji se krenu cijenkati, ali ja sam iskusniji od njih, dignete par kuna pa im spustite, onda su zadovoljni i oni i ja.
Ide zima, čime se sada bavite?
– Imamo taj OPG, onda masline, pa malo na ribe, skosavica i lignje, imamo tovare i lucky donkey shit, ovce, kokoške, patke, sad ćemo malo odmoriti, desetak dana, i onda kreću masline i drugi đir.
U hladnim mjesecima niste na brodu već se posvećujete izradi suvenira, po kojima ste poznati postali u cijeloj zemlji.
– Imamo to magareće govno, sretno, mi od magarca to skupljamo, iz hrpe izdvojimo te komade koji su sretni i onda ih pakiramo i prodajemo našim turistima.
Među svim tim izmetima, kako izaberete baš ono sretno?
– To morate tražiti teksturu, tovar izbaci najbolje iz sebe u tom jednom komadiću, i onda to mi moramo prepoznati i odvojiti.
Kako ste uopće došli na ovu ideju?
– Znate ono kad se reče, kad vas ptica posere da je to sreća, onda je i meni došla ideja, pa valjda i magarac ima nešto sretno u tom govnu. Za neku foru sam se sjetio da bi mogli to pakirati i prodavati kao sretno govno, turisti dođu i oni bi htjeli proći mukte, i kažu da neće to kupiti nego da će sami uzeti, ja im kažem da uzmu ali da to nisu sretna govna. Smiju se i kupe iz zafrkancije.
Kako turisti reagiraju na vašu uistinu jedinstvenu ponudu?
– Kad sam doma, razmišljam o glupostima, onda kad sam došao na tu ideju, žena i mater su mi govorile, ma di ćeš, ali od pet ljudi četvorici se gadi a petome je fora. Na tisuću njih, djesto ljudi kupe.
Smrdi li vaše sretno govno?
– Ne, nema mirisa, pogotovo sretno, jedino može mirisati na sreću.