Zadranin Ivan Krpina o životu i radu u Irskoj: “Ne nazire se datum kada ću se vratiti, osim na godišnji odmor”

U današnjoj emisiji Narodni trg novinarka Željka Čačko ugostila je Ivana Krpinu, Zadranina koji je imao čast biti u samom vrhu CRO Race utrke.

Jučer je velika međunarodna utrka CRO Race prošla kroz Zadar. Među sucima imali smo našeg predstavnika, Zadranina Ivana Krpinu. Kako je prošla utrka?

– Super, to je jedan vrlo izazovan posao, pratiš bicikliste kroz svih šest etapa motorom, sa vrlo zanimljivim zadacima, nekad si ispred, nekad iza grupe, pratiš da se ne bi nešto nepravilno desilo, u principu hvatamo neke prolazne ciljeve itd..

Kako si zadovoljan samom organizacijom utrke i jesmo li zadovoljili kriterije?

– Organizacija je vrlo kompleksna i na njoj radi preko 200 ljudi koji su svaki dan u drugom gradu, a opet u svakom drugom gradu imamo još toliko ljudi koji se brinu za sigurnost biciklista i sve ostalo, tako da stvarno je vrhunski organizirano. Nažalost imali smo nekoliko padova u Zadru, bilo je dosta sklisko i dogodile su se neke nezgode, sve u svemu nije loše prošlo.

Nažalost, slika istrčavanja muškarca na cestu ispred Foruma, odaslala je ružnu sliku iz našeg grada. Imaš li informaciju što se tu točno dogodilo?

– Nažalost, kad je završila utrka, pobjednik je imao 50-ak metara prednosti od glavne grupe i on njih nije vidio. Njegov zadatak je bio dovesti pobjednika do press medije da mu se obuče pobjednička majica i sllično, tako da nažalost, dogodila se nezgoda ali što je tu je.

Utrka još nije gotova. Kao moto sudac nastavljaš svoj put kroz Hrvatsku.

– Danas je treća etapa, vozi se od Trogira u okrugu gornjem i cilj je u Makaraskoj, nakon toga će biti još dvije etape tako da biti će vrlo zanimljivo. Zapravo, tek današnja etapa će biti malo brdska etapa i kraljevska etapa se očekuje u subotu, vozi se preko Učke i cilje je na Platku tako da će biti vrlo zanimljiva završnica za gledatelje i za sve.

Već četvrtu godinu za redom imaš čast biti u vrhu same organizacije. Kojim zaslugama?

– Cijeli život sam u biciklizmu, prepoznali su moj trud i rad prijašnjih godina u biciklističkom klubu Sv. Donat gdje sam bio tajnik i trener i naravno imao sam tu sudačku licencu i svake godine sam napredovao i napredovao, a također u odličnim sam odnosima sa organizatorom, tako da oni mene pozovu, ja uzmem godišnji i dođem iz Irske, odradimo tu utrku i to je super.

Sam si vodio i biciklistički klub koji je iznjedrio neke zapažene rezultate.

– Tako je, vodio sam biciklistički klub Sv. Donat nekoliko godina, skoro desetak, i tu smo imali zapažene rezultate, ali eto nažalost zbog nedovoljno podrške od grada smo morali to ukinuti.

Zašto Hrvatska nema svoje predstavnike u vrhu ekipa koje sudjeluju u utrkama poput jučerašnjeg racea?

– Mi smo kao klub radili isključivo s mladom djecom od 11 do 18 godina i sada ako se biciklisti odluče zadržati u biciklizmu mogu ići u Sloveniju ili Italiju na profi staze a to je problem, jer ako ne uspijete onda opet niste završili školu itd.. Svi moji biciklisti su se odlučivali završiti školu i fakultet i stvarno velika većina njih su danas vrlo uspješni i dobri dečki.

Kažeš, nemamo adekvatne uvjete i staze za trening, zašto je tomu tako?

– Jednostavno, za držati jedan profi klub treba poprilična svota novaca, tako da je tu možda najveći problem, a opet Hrvatska nije biciklistička zemlja kao što su Italija, Francuska, imamo našu curu Maju Perinović, ona vozi poluprofesionalno za jednu talijansku ekipu i super joj ide. Ona je došla iz biciklističkog kluba Zadar, tako da sve pohvale za to.

Sa sporta se prebacujemo na jednu aktualnu hrvatsku tematiku. Ivane, Zadar si prije nekoliko godina zamijenio adresom u Irskoj.

– Da, evo već tri i pol godine, nakon svih tih neuspjeha sa klubom koji nismo uspjeli održati na životu, odlučio sam se za neke promjene i otišao sam u Irsku, tamo sam počeo raditi i stvarno je ok. Radim u biciklizmu u servisu za bicikle, dosta uspješno i vrlo sam zadovoljan. Nažalost još uvijek se ne nazire datum kada ću se vratiti natrag, osim ovako na godišnji odmor i slično.

I dalje radiš u biciklizmu. Možeš li usporediti rad u struci u Irskoj i Hrvatskoj?

– Velika je razlika, Irci bicikl koriste svakodnevno, u svako doba dana i noći, bez obzira što pada kiša, to je njima prvenstveno prijevozno sredstvo od točke A do točke B i svatko ga koristi. Države također imaju poticaje za kupnju bicikla do 1000 eura, između 20 i 50 posto, tako da apsolutno svi voze bicikl i ima puno posla.

Kako se mladi zabavljaju gore i družite li se međusobno?

– Stvarno svake godine imamo nekoliko koncerata hrvatskih izvođača tako da bude svega, i općenito se izlazi vani i zabavljaju se kao i svugdje, imaju društveni program vrlo zanimljiv, sve za svakoga.

Je li istina ono da se vani radi po cijele dane, ubija od posla od jutra do mraka i da nema puno vremena za privatan život?

– Svatko radi svojih 8-9 sati, ja radim od ponedjeljka do petka od 8 do 17, između toga imam sat vremena pauze, nakon toga vodim svoj život kao i svatko drugi sa svojom ženom tako da je zanimljivo.

Sve više mladih ljudi napušta zemlju, nećemo preko etera zastupati depopulacijsku politiku, no što bi preporučio onima koji planiraju napustiti domovinu?

– Ja sam imao plan idem probati pa ću vidjeti što će se dogoditi i kako će biti i eto svakome bi preporučio da proba ako nije zadovoljan situacijom u kojoj živi, politika je takva kakva je, ne bih htio o tome pričati jer bi imao svašta za reći, ali svakome tko želi probati, svima će se pomoći. Na Facebooku postoje grupe “Idemo u Irsku”, ljudi su voljni pomoći drugima koji se ne mogu snaći tako da, ako ne probaš, ne znaš kako je.

Sam si spomenuo političku situaciju u našoj zemlji. Znaš kako mi Hrvati znamo o nogometu i politici, pričaju li mladi ljudi u Irskoj o političkim temama kao kod nas?

– Ne, u principu, uopće nisu zaokupljeni politikom, a svi su došli zbog nekog svog nezadovoljstva u državi, županiji, gradu kojem žive, u kojem nema posla i nemaju prihoda uz koje bi preživjeli iz mjeseca u mjesec, tako da, znam tko je predjsjednik i premijer Irske i to je sve što znam, ne treba mi više.

Kako lokalni ljudi doživljavaju doseljenike? Osjećaš li se još strancem u Irskoj?

– Irska je takva država u kojoj ima već preko milijun različitih državljana, što studenata, što Brazilaca, Poljaka, Hrvata ima već preko 25 tisuća tako da ..vrlo su ljubazni prema svima i kao narod su vrlo liberalni. Oni nemaju problema s tim.

Emisiju možete poslušati ovdje.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...