Čak i ribari odlaze u Irsku; Uskoro će na domaće koće dolaziti stranci

Nije tajna da gotovo u svakoj grani hrvatskog gospodarstva nedostaje radnika, ali mnoge bi mogla iznenaditi informacija da u Hrvatskoj nedostaje ribara. Baš kao i druge tvrtke, tako i domaći ribari moraju posezati za radnicima iz inozemstva jer Hrvati više ne žele ići za ribare.

“Došli smo u stanje da moramo tražiti ljude iz inozemstva. Zapošljavanje na brodu nije jednostavno, traže se papiri potrebni za plovidbu, to je neusporedivo kompliciranije nego angažiranje radnika za kopneni posao. Zato smo, za početak, dobili dozvolu da ih zaposlimo kao sezonce. Treba vidjeti kako će to funkcionirati, puno je problema sa strancima. Kakve su im životne i radne navike, prehrana… Mišljenja sam da će sporazumijevanje biti najveći problem. Pretpostavimo da oni znaju engleski, ali ga ne znaju naši ribari. Brod je mali prostor s malo ljudi, nemoguće je živjeti i raditi bez stalne komunikacije. Na baušteli, na velikom gradilištu uvijek će se naći netko da tom strancu objasni ono najvažnije, neki inženjer, šef gradilišta. Posao na ribarskom brodu nije baš jednostavan”, ispričao je ribar Romeo Mikičić Novom listu.

Vjerovali ili ne, trend odlaska na rad u Irsku popularan je i među ribarima. Plaće ribara u irskoj su neusporedive s onima u Hrvatskoj, a mjesečni iznos koji ribari dobiju u Irskoj je 4.000 eura. Međutim, nakon nekog vremena hrvatski ribari u Irskoj vide da je težak rad na sjeveru pa rijetko koji u Irskoj ostane u ribarstvu, uvjeravaju ribarski poslodavci. Kažu da su se neki vrlo brzo vratili, a većina je potražila sreću s poslovima na kopnu.

Kako je ribar Mikičić ispričao Novom listu, ribarski poslodavci imali su velika očekivanja od scrapinga. To je program koji je država pokrenula u suradnji s Europskom unijom, a cilj programa je smanjenje ribolovne flote i ribolovnog napora. Ribari su se uz obeštećenje povlačili iz posla, dok su njihovi brodovi uništavani.

“Scrapingom je obuhvaćeno sigurno 80 koćara, očekivali smo veliki priljev ljudi koji su ostali bez posla. Dogodilo se suprotno, nitko nam se nije javio. Uglavnom, zaposlili su se u turizmu, taj je posao neusporedivo lakši, radi se četiri do pet mjeseci. Posao lako pronalaze, samo u Krilu Jesenice svake godine registrira se sedam do osam novih turističkih brodova. U takvoj situaciji nove kadrove mi naprosto nemamo odakle privući. Nema nam druge, nego tražiti ljude iz inozemstva”.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...