Hrvatska od 1. siječnja iduće godine dobiva novi Zakon o kaznenom postupku. Ovo je već osmi put da se taj zakon mijenja. U pitanju su pravila po kojima se vode svi sudski procesi na hrvatskim sudovima, reguliraju prava policije, okrivljenika i tužitelja, određuje istražni zatvor i rok u kojem okrivljeni mogu boraviti iza rešetaka.
Upravo jedna od glavnih novosti u Zakonu koji stiže za par dana tiče se istražnog zatvora, odnosno njegovog maksimalnog trajanja. Ukida se tako rok istražnog zatvora tijekom žalbenog postupka za osobe osuđene na kaznu dužu od pet godina zatvora.
Drugim riječima, ako dobijete nepravomoćnu presudu od pet godina zatvora ili težu, njezinu pravomoćnost moći ćete čekati samo iza rešetaka i to prilično dugo. Novi zakon kaže “najdulje do isteka trajanja izrečene kazne”. U slučaju kazne od pet godina to iznosi pet godina, u slučaju kazne od deset godina to može potrajati i do tih istih deset godina, piše Telegram.
Do sada su postojali rokovi
S obzirom na dužinu trajanja žalbenih postupaka, te u situaciji kada novi Visoki kazneni sud koji je trebao ubrzati donošenje odluka i ujednačiti sudsku praksu, ne počinje s radom 1. siječnja 2020. kako je planirano, ovo zakonsko rješenje pokazuje se krajnje polemičnim.
Prije svega sa stajališta ljudskih prava i to prava presumpcije nedužnosti, te prava na žurno vođenje kaznenog postupka. Osim toga dovedena je u pitanje i razmjernost trajanja istražnog zatvora u odnosu na propisanu kaznu.
Do sada su u Zakonu o kaznenom postupku postojali propisani rokovi trajanja istražnog zatvora. Oni su ovisili o visini izrečene kazne, te su se s obzirom na to mogli produžavati za određeni period. No, u svakom slučaju bili su limitirani. Sada toga više neće biti. Više uglednih pravnih stručnjaka na to je i javno upozorilo.
Krše se ljudska prava?
Kako je upozoreno u Zaključcima XXXII. Savjetovanja Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu, koje je potpisala predsjednica udruženja profesorica Zlata Đurđević, “neograničeno trajanje obaveznog istražnog zatvora krši pretpostavku nedužnosti, načelo razmjernosti i obvezu vođenja žurnog kaznenog postupka što ih propisuje Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava.”
Da je ovo zakonsko rješenje dvojbeno upozorili su u svom znanstvenom radu i Elizabeta Ivčević Karas, redovita profesorica na Katedri za kazneno procesno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu i Zoran Burić, docent na istoj katedri. Oni smatraju kako se zadržavanje okrivljenika istražnom zatvoru ni u kom slučaju ne smije pretvoriti u izdržavanje kazne zatvora.
“Premda se prema judikaturi Europskog suda za ljudska prava, nakon što je donesena presuda više ne primjenjuju standardi iz Konvencije koji se odnose na trajanje istražnog zatvora do donošenja presude, to ne znači da bi ukidanje najduljih rokova trajanja obaveznog istražnog zatvora bilo primjereno rješenje za hrvatski kazneni postupak. Ovaj stav sud je zauzeo zbog različitih praksi pojedinih država, pa tako, dok se u nekim državama kriterij ‘razumnog roka’ trajanja istražnog zatvora primjenjuje i tijekom žalbenog postupka, u drugima se ne primjenjuje, ovisno o konkretnom pravnom uređenju”, navode.
U obrazloženju ove polemične zakonske izmjene Ministarstvo pravosuđa bilo je vrlo šturo. Navedeno je tek da je primjećeno da do sada propisani maksimalni rokovi istražnog zatvora znaju isteći prije nego što je pravomoćno osuđen netko kome je izrečena zatvorska kazna od pet godina.
Ovdje valja podsjetiti da se to dogodilo primjerice u slučaju Darka Kovačevića Daruvarca koji je nepravomoćno osuđen na pet godina zatvora, ali tijekom žalbenog postupka nije bio u istražnom zatvoru jer su bili istekli maksimalni rokovi za to. Kasnije mu je kazna smanjena na četiri godine. Taj slučaj stvorio je mnogo nezadovoljstva u javnosti zbog čega je ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković obećao izmjene rokova istražnog zatvora.