I Mercedesovi inženjeri i C. Ronaldo voze električne bicikle Zadranke Snježane

Dva bijela električna bicikla Ruffian čija je metalna konstrukcija proizvedena u pogonu tvrtke GS – Tvornica mašina Travnik smještenom u naselju Dolac pokraj Travnika, kupio je Cristiano Ronaldo sebi i svojoj partnerici. Četiri je kupio Mercedes za svoj istraživački i razvojni odjel, a ponajviše ga kupuju Amerikanci. Ruffian se montira u njemačkom pogonu tvrtke Ruff u sklopu holdinga Global Sourcing koji je 52 posto u vlasništvu Zadranke Snježane Köpruner. Pogoni GS – Tvornice mašina Travnik smještenih u naselju Dolac kod Travnika u većinskom su vlasništvu kompanije Holding GS GmbH iz Regensburga u Njemačkoj, prenosi Jutarnji.hr.

Ruffian je nastao tako da ga je Petar Desnica, sin Snježane Köpruner, gradio za sebe, a potom su ga prihvatili njegovi prijatelji, da bi se potom u jednom dijelu pogona tvrtke GS-TMT počeo proizvoditi. Prije tri godine proizvodilo ih se oko 300 komada godišnje ne površini pogona od 120 četvornih metara, a sada kad su se preselili u pogon površine 400 četvornih metara, proizvede se godišnje oko 1000 komada tog bicikla koji se prodaje po približno 5500 eura.

Proizvodnja bicikala na električni pogon samo je mali, ali možda najatraktivniji dio tvrtke GS – Tvornica mašina Travnik, koja će ovu godinu završiti s prihodom od 20 milijuna eura. Prošle godine je imala 17,5 milijuna eura, a u trenutku preuzimanja 2004. godine, kad su u njoj radila 52 radnika, imala je prihod oko 400 tisuća eura. Danas je u tvrtki zaposleno oko 360 radnika od kojih su 72 s visokom stručnom spremom, a od njih je 56 inženjera. Dob zaposlenika u prosjeku je 34 godine.

Kompleks ima površinu 66 tisuće četvornih metara. U njemu se nalaze natkriveni objekti ukupne površine 14.800 četvornih metara, podijeljeni u tri proizvodne hale te na projektni i administrativni dio.

Proizvode komponente za najpoznatije svjetske kompanije Liebherr, GROB, Messer, Salvagnini, Springer, Siemens, FFT, Knor-Bremse, Springer, VAG, Scheffer, Thyssen Group, VAG…

“Radimo samo za kremu njemačke strojarske industrije. Recimo, kompanija GROB po djelatnosti je slična zadarskom SAS-u. Krajem osamdesetih zadarski SAS je radio veći prihod od GROB-a. Oni su sada na milijardu i pol eura prihoda godišnje sa sličnim proizvodom, a SAS je na pet do šest milijuna eura. U posljednja dva mjeseca osjeti se kriza u njemačkoj industriji koja nam je glavno tržište. Nas je jako pogodila kriza 2009. godine, kada smo dosegnuli prihod od tri milijuna eura, zbog problema u koje je upao naš tadašnji glavni kupac. Pali smo na milijun, a počeli smo se oporavljati nakon dvije godine”, objašnjava Snježana Köpruner.

Priča o Snježani Köpruner zanimljiva je iz više razloga. Diplomirala je 1980., a magistrirala 1986. na Strojarskom fakultetu u Zagrebu. Nakon završetka studija radila je u zadarskom Bagatu na poslovima konstrukcije specijalnih alatnih strojeva. Imala je, kaže, dobar posao i priznaje da je u Bagatu, koji je, naglašava, imao izuzetno razvijen sistem poslovanja, najviše naučila.

Početkom devedesetih životna sudbina je odvela Snježanu Köpruner u Njemačku gdje se uvjerila u vrijednost svoga znanja stečenog u Bagatu.

“Jedanput koncentrirano stečeno znanje treba čuvati, a mi ga u Zadru pa ni u Hrvatskoj, a ni na prostorima nekadašnje države nismo znali sačuvati. Nema gotovo više ničega. Pored toga, najveći problem ovih prostora jest pravna nesigurnost za investitore i ulagače. Mislim da i mi kao poslodavci nekada ne cijenimo dovoljno naše radnike. Onoga trenutka kad shvatimo da su nam oni najveće bogatstvo onda će oni prestati napuštati ove prostore. To je problem evolucije nas kao ljudi”, kaže naša sugovornica.

Zanimljiva je priča i o mogućem preuzimanju zadarskog SAS-a. Global Sourcing im je jedno vrijeme jamstvima i posredovanjem u ratno i poratno vrijeme osigurao nabavu uvoznih komponenti i ugovore s velikim kompanijama poput DEUTZ-a, BMW-a…

“Tadašnji direktor Škifić i predstavnici radnika došli su kod nas u Njemačku i zamolili nas da, pošto je započeo proces privatizacije SAS-a, sudjelujemo u tom procesu. Uspjela sam nagovoriti partnere da sudjeluju, a među partnerima je bio i izvršni direktor Goldman Sachsa, koji je poznat i po tome što je vodio procese preuzimanja i spajanja Daimler-Benza i Chryslera te potom razdvajanja. On je i napravio procjenu SAS-a, tako da smo dali ponudu od sedam milijuna maraka i osigurali poslove odnosno ugovore u vrijednosti od 30 milijuna njemačkih maraka za sljedeću godinu. Te 1996. ili možda 1997. godine nitko na našu ponudu nije reagirao. U jednoj kasnijoj privatizaciji SAS je prodan za četiri milijuna maraka koji, navodno, nisu čak ni plaćeni, nego su novi vlasnici gledali kako da u Rusiju prodaju neku SAS-ovu opremu. Barem su nam tako pričali tadašnji radnici SAS-a. Ako pogledamo kojim je kapitalom tada SAS raspolagao, da smo mi preuzeli SAS, on bi sada imao promet od barem 300 milijuna eura. Sada je na pet milijuna eura. Tada sam rekla da na ovim prostorima nećemo više pokušati ništa kupovati, ali ljudi iz Tvornice mašina Travnik su me nekako razuvjerili”, otkriva Snježana Köpruner.

Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...