KK Diadora, jedini drugoligaš koji se plasirao među 16 ekipa u Kupu Krešimira Ćosića

12 Premijerligaša i tri prvoligaša. To je “demografski” sastav sudionika osmine finala Kupa Krešimira Ćosića. Šesnaesti klub u tom odabranom društvu po mnogočemu strši. To je KK Diadora, član Druge lige jug koji u logu nosi siluetu zadarskog velikana po čijem je Kupu došao na radar široj javnosti. U uglavnom tmurnom nebu zvanom hrvatska košarka, ovaj klub i zajednica skupljena oko njega i koja ponosno nosi ime Entuzijasti djeluju kao tračak sunca i dokaz su da se s puno ljubavi prema košarci uz mnogo rada, volje i zajedništva uz malo inovativnosti mogu učiniti ogromne stvari, piše sportnet.

Diadora se pobjedom nad Samoborom u dvorani OŠ Zadarski Otoci u zadarskom kvartu Bilom Brigu kao jedini drugoligaš plasirala među 16 ekipa u Kupu, a u istu će dvoranu 15. siječnja doći Šibenka.

“Klub je osnovan 26. ožujka 2018., dok se ideja rodila tek malo prije pa se brzo zakotrljala. Tomislav Troskot i ja smo nekako planirali okupiti dečke iz generacije ’89. koji su skupa trenirali, a od kojih se većina vratila u Zadar sa studiranja. Imali smo mnoštvo ideja o tome kako bi to realizirali, ali je odlučeno da se osnuje klub. Odmah na početku najveći izazov je bio naći financijsku infrastrukturu da priča krene ozbiljnije. Uskočio je moj šef Thomas Luburić i u tom trenutku ta priča kreće ozbiljnije. Sve nakon toga išlo dosta lako jer je bilo jasno da su se ljudi zaželjeli košarke u svom okruženju.”

“Sve skupa je zaživjelo na prvom našem turniru u uličnoj košarci (popularnom zadarskom basketu 3 na 3) pod nazivom Diadora Open na kojem smo se prvi put prezentirali zadarskoj javnosti. Skupili smo 30-ak ekipa i desetak dječjih ekipa. Odmah je bilo jasno da je odaziv velik te se javnost zainteresirala za to tko smo i što smo. Samu momčad i cijelu ekipu oko kluba smo skupili tako što smo svima ostavili otvorena vrata pa su se ljudi nekako počeli javljati i sami, dok je ostale privlačila mala grupica nas sa svojim poznanstvima”.

Kabić je preuzeo funkciju predsjednika kluba, no u Upravnom odboru djeluje desetak članova koji su jednaki i svi obavljaju sve. Ono što je važno za naglasiti jest to da klub učlanjuje ljude koji se žele javiti pa se dio proračuna puni i iz članarina. Naravno, sve djeluje po principu jedan član-jedan glas. Takav otvoreni pristup privukao je mnoge zadarske zaljubljenike u košarku koji su vapili za nečim tako iskonskim, a na isti način je u ekipu ušao i Segarić.

“Prije Diadore sam igrao u Soniku iako sam dobar dio proljeća i ljeta proveo na otoku pa se u tom trenu nisam pretjerano bavio košarkom. Nisam bio ni na Diadora Openu i nisam znao što se dešava, nisam znao nikog u klubu. Vidio sam da se svi dižu oko toga pa sam došao na treninge da vidim što je to i tu sam ostao. Usput radim, studiram i igram iza ekipu Sveučilišta u Zadru koja je prije igrala istu tu Drugu ligu Jug, ali više ne igra u sustavu HKS-ovih liga.”

Za tako mlad i brzo formiran klub veliki je logistički ispit došao vrlo brzo, već pred kraj ljeta 2018. KK Zadar je nakon najmirnije sezone u dugo vremena složio ekipu koja je trebala predvođena Alešom Pipanom donijeti možda i rezultatski iskorak, a u ime toga se pokušala stvoriti pozitivnija priča i atmosfera. Tako je u suradnji KK Zadra, Diadore i Tornada organizirana utakmica u Jazinama kao svojevrsno predstavljanje ekipe Zadra, a sve je dobilo i humanitarni karakter.

“20. kolovoza te godine su krenule pripreme za prvu sezonu kluba i još smo imali dane otvorenih vrata bez složene ekipe i s mladim trenerom. Pešut, Zubčić i Darko Melnik su odmah postavili ozbiljan trening bez obzira na kadar s kojim smo raspolagali pa smo odmah osigurali i dvoranu. Poziv za utakmicu je stigao iz Tornada. KK Zadar nije znao za nas, ali je Tornado inzistirao na nama pa smo imali tek dva tjedna za pripreme za utakmicu, ali smo prihvatili. Da nismo odigrali žalili bi tu odluku do kraja života.”

“U ta dva tjedna smo krenuli u pripreme dostojne kluba koji bi se natjecao na razini iznad nas. Tog sedmog rujna izašli smo na parket Jazina ispred punih tribina, a bila su tu i djeca s Down sindromom za koje je išlo pola novaca, dok je pola išlo za nabavku lopti za zadarske osnovne i srednje škole. Na kraju se rezultatski nismo osramotili, odigrali smo dobro i uvjerili sebe i druge da sve to skupa može biti ozbiljna priča”, prepričava Kabić.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...