Premujanima je dosta mraka: “Kvari se hrana, za vodu se treba posegnuti u bunare, bez lampadine ne možeš nikuda”
Mještani otoka Premude ponovno su u mraku. Treći put u posljednjih pola godine. Građani svjetlost svaku večer dobivaju paljenjem voštanica. Ili tako ili nikako, a električna energija na otoku znači život. “Za sve čekamo da svane. Na Premudi kad nema struje, nije to samo mrak, nemate ni vode, ni telefona, ni mobitela”, govori nam Rosanda Smirčić.
Kvari se hrana, a voda se čuva kao da je suho zlato. Za vodu se treba posegnuti u bunare. “Svako jutro i svaku večer pripreme vode za WC, za kuhanje, pranje ujutro. Ono najvažnije i najosnovnije. Život u 21. stoljeću? Na Premudi da”, ljuta je Marija Wieland, donosi dnevnik.hr.
Na ovom otoku zimi živi pedesetak duša. Jedina veza s kopnom im je brzobrodska linija – jednom dnevno. Mještanin Dinko kaže kako svi žele samo jedno: “Tražimo da nam agregat radi 24 sata dnevno, a ne da nam ga gase u 23 sata.”
Potrebni su popravci, no nitko ih ne pokreće
Međutim, iz HEP-a poručuju da i agregat treba odmor. Ministar Oleg Butković tvrdi da će on prema HEP-u intervenirati “koliko može” da se to što prije popravi, a u HEP-u ne kriju da je do kvara došlo jučer ujutro te da ispituju uzroke.
“Elektra Zadar poduzela je sve nužne mjere i aktivnosti, pod pretpostavkom da je oštećenje moglo nastati kao posljedica ribarenja ili sidrenja ribarskih brodova”, objavili su u priopćenju.
Time zapravo potvrđuju priču otočana – sam otok je administrativno usidren u Gradu Zadru. Rosanda se zato žali jer oni na otoku sve plaćaju kao i oni na Boriku ili Arbanasima, dijelovima Zadra. Znaju to dobro i u Gradu, odakle poručuju da čine sve kako bi se na dno između Silbe i Premude položio novi podmorski električni kabel jer ovaj koji se sada krpa iz mjeseca u mjesec star je pedeset godina.
Dosta im je mraka
Drugu večer zaredom okupili se otočani. Dosta im je mraka. Agregat radi do 23 sata, kada se Premujani, kažu nam, vraćaju u 16. stoljeće. Leon Smirčić, čovjek koji na otoku živi već sedamdeset godina opisao nam je kako ovdje izgleda život.
“Kada se agregat ugasi, nastane potpuni mrak i tada bez lampandine ne možeš nikuda, za nas tada nastupa karantena, imamo osjećaj da nas je napao koronavirus”, opisuje.
Neposredno nakon nestanka struje gase se telefoni te nestaje signala na mobitelu. “Da zatreba nekome liječnička pomoć, mi ne možemo zvati doktora. Ako se nešto zapali, ne možemo nazvati vatrogasce. Potpuno smo odsječeni od svijeta”, kaže Leon za dnevnik.hr.
Strahuju da će ostati bez hrane
Iako svi obećaju da će problem riješiti, to se ne događa, stoga se postavlja pitanje do kada će mještani morati čekati. “Moramo čekati dokle god se to ne ostvari, dok god se ne položi kabel da ovaj agregat izdrži i da radi 24 sata“, objašnjava. Tvrdi kako je teško živjeti bez struje tih 9 sati tijekom noći. “Nikad ne znaš što se može dogoditi, ali do sada su nas puno puta izigrali i to su bila samo obećanja, a nisu ništa konkretno napravili”, razočaran je.
Kaže kako se boje nevremena ili nezgode jer bi im oštećenje ili kvar agregata mogli uništiti sve. “Ovdje nema mesnice, ako se nama škrinje razlede, mi nemamo što jesti”, zaključio je.
Foto: MO Premuda