RAZGOVOR Ive Ivanov: “Ponio nas je delirij u dvorani, ljudi su iskakali iz kože za svaki koš, skok, osvojenu loptu”
Klub i vjerni navijači Zadra dosanjali su svoj san. Osvojili su Kup Krešimira Čosića.
O sjajnoj atmosferi, samoj utakmici i dojamovima nakon vatrenog vikenda, razgovarali smo s kapetanom Zadra Ivom Ivanovom.
Donosimo dijelove razgovora, a cijeli intervju poslušajte u poveznici na kraju teksta.
Zadar je gorio od samog subotnjeg jutra, ajde priznaj nam, kakva je bila atmosfera u svlačionici, kako si se ti osjećao toga dana?
– Pa, ne mogu reći da je to dan kao svaki drugi. Ipak se igra finale Kupa, igra se u Višnjiku. Očekivali jesmo da će doći ljudi, ali nismo očekivali da će doći baš toliko gledatelja. Bila je prisutna nekakva nervoza, uspjeli smo je potisnuti, ali pola sata prije istrčavanja već je više od pola dvorane bilo ispunjeno, baloni su bili na svakoj sjedalici, ja sam se u tome trenutku naježio. Mislio sam, ajde, još će se malo napuniti i to je to, ali ljudi su samo stizali i stizali, veličanstveno.
Sve ste u toj trećoj četvrtini preokrenuli, sedam razlike, 10 razlike, bili smo postojani. Koji se klik dogodio?
– Klik momčadi i tribina. Momčad je dobila impuls s tribina, ljudi su nas povukli i jednostavno otpustili smo tu kočnicu i sve što smo zamislili mogli smo napraviti u drugom poluvremenu.
Mavra je proglašen najkorisnijim igračem Kupa, tek se ove sezone priključio redovima rodnog grada. Tvoj komentar na kolegu?
– Otkada je došao, tu se vidi veliki pomak kod nas svih, jednostavno unio je dosta živosti u našu igru. Dome je pravi momak, domaći momak, napokon je dobio priliku da dođe u Zadar i drago mi je zbog toga. Apsolutno je zaslužio nagradu za najboljeg igrača. U trenutcima kada se sve lomilo povukao nas je kako treba.
U sportskom svijetu se navija da Krešin kup uvijek bude u Zadru. Što ti kažeš na to?
– Odmah bi potpisao. Krešo je Zadranin i treba biti doma.
Nahvalili smo Mavru, ali ti si drugi najkorisniji igrač finala. Godinama si ipak najstariji u ekipi, odakle snaga?
– Nisam star, imam 34 godine, ha, ha. Još mogu ja ako Bog da zdravlja. Imam motiva, volim košarku, živim za košarku, doma sam. Jednom je Miro Dundov rekao da će igrati košarku dok se ne raspadne, tako da, i ja ću igrati dok god tijelo bude služilo.
Prvi trofej Zadra nakon 13 godina, odgovor je jasan, ali moram pitati – kakav je osjećaj?
Fenomenalan. Vidjeli ste navijače, to je bio delirij u dvorani, mladi, stari, iskakali su iz svoje kože za svaki koš, za svaki skok, osvojenu loptu. To samo po sebi govori kakav je osjećaj svima nama. Veličanstveno.
Gotovo 10 tisuća navijača koji pjevaju, skandiraju, svaki trenutak je bio prožet emocijama. Jesi li na terenu uspio upiti tu atmosferu?
– Te neke pojedinačne povike moram reći da ne čujemo, ali kada 9, 10 tisuća ljudi piva, ti to osjetiš. Pokušavaš sve staviti malo po stani, ali jednostavno ne možeš se skroz isključiti. Sigurno, predivan osjećaj.
Ostaje li ipak taj jedan gorak okus zbog činjenice da smo na korak od ispadanja iz ABA lige?
– Da, ABA ligu ove sezone nismo odradili kako treba. Imamo još te tri utakmice, postoji šansa za ostanak i dok god ona postoji mi ćemo se boriti da tako i bude. Svima bi nam bilo puno lakše da smo taj ostanak osigurali i da se bez turbulencija možemo posvetiti Prvenstvu Hrvatske.
Trenutno smo na prvom mjestu domaće lige, postoji li šansa i nadaš li se da ćemo još jedan trofej donijeti u Krešin dom?
– Ja i svi moji suigrači, kao i svi ljudi u klubu se nadamo tome, ali treba pričekati, ima još vremena. Sad smo još u euforiji zbog Kupa. Trebamo se još koji dan proveseliti, stati na noge i hladne glave odigrati tu završnicu Prvenstva. Nadam se da imamo snage osvojiti ga.