Pomoru Periski na Jadranu kao da nema kraja. Znanstvenici su zabrinuti, pomor je u samo nekoliko mjeseci zahvatio gotovo cijeli Jadran, nestaju kompletne populacije. Morsko dno prepuno je otvorenih periski. To znači da su uginule. Da su žive, reagirale bi na ronioca i strujanje mora i zatvorile se.
“Na mjestima gdje su se uginuća dogodila, praktički imamo stopostotnu razinu mortaliteta, praktički nestaju cijele populacije“, kaže dr. sc. Tomislav Šarić sa Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru.
Tome svjedoče i prizori koji su prije mjesec dana šokirali ribare na Ušću Neretve.
“Preko 1000 i nešto uginulih periski. Budući da sam sportski ribolovac sretao sam se pomorima, ali u ovim količinama ne“, rekao je sredinom siječnja Jure Gujinović iz ornitološkog društva Brkata sjenica.
A sada je stiglo i do područja Zadra.
“Kolege s tog područja su javile o pomoru populacija periski u njihovu akvatoriju, ali prema kontaktima koje imamo, mislimo da je i sjevernije došlo do problema”, zabrinut je i dr. Valter Kožul, znanstveni savjetnik iz Instituta za more i priobalje, donosi dnevnik.hr.
Uzročnici u Jadranu su parazit i bakterija. Pomor se širi brzo i malo toga ostavlja za sobom.
“Sad imamo informacije da se uginuća javljaju i skroz na sjeveru, u Tršćanskom zaljevu što znači da je bolest u relativno kratkom periodu, dakle u manje od godinu dana prošla kroz cijeli Jadran”, objašnjava dr. sc. Ivan Župan sa Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru.
No, čini se, barem za sada, da je Istru zaobišlo. U Ministarstvu kažu da sve prate i da su u kontaktu s znanstvenom zajednicom.
“Nismo još zaprimili službene podatke o zabilježenom pomoru u Istri, no prema dosadašnjim saznanjima i informacijama iz drugih mediteranskih zemalja (…) takav je scenarij, nažalost, moguć“, odgovaraju na upit iz Ministarstva zaštite okoliša.
Sve je krenulo 2016. iz Španjolske. A od prošle godine i kod nas. Pitali smo znanstvenike – može li ovo istrijebiti periske u potpunosti iz Jadrana.
“Bojim se da može. Periska ima spor ciklus, treba dugo vremena da naraste nova jedinka. Znači, sporo se oporavlja populacija”, objašnjava Tomislav Šarić.
Znanstvenici daju sve od sebe da to toga ne dođe. Izdvojili su određeni broj organizama u kontrolirane uvjete, na mjesto gdje ne može doći do utjecaja izvana. No pitaju se jesu li to napravili na vrijeme. Ugibanja, kažu, ima i u tom uzorku. Malo toga se još može napraviti.
“Pronaći preživjele jedinke na mjestima gdje se mortalitet već dogodio jer te preživjele jedinke imaju imunitet koji ih je štitio i možemo pretpostaviti da će možda i njihovi potomci imati takav imunitet. Znači, te preživjele treba pronaći i zaštiti“, objasnio je Kožul za dnevnik.hr.
I nadati se da ovaj endem, najveća školjka Mediterana neće potpuno nestati.