Subašić se vratio u rodni Zadar: “Odem do garaže, bacim smeće, lakše je ovu psihozu podnijeti uz najmilije”

HRT je u petak i subotu na drugom programu reprizirao utakmice osmine finala i četvrtfinala Svjetskog prvenstva u Rusiji između Hrvatske i Danske, odnosno Rusije, koje je sjajnim obranama u raspucavanju jedanaesteraca obilježio upravo Suba.

– Gledao sam obje utakmice, kako ne, gledat ću cijeli serijal, osim, vjerojatno, finala… To ne želim još jednom proživjeti, dosta mi je onda bilo tuge. Prvi put sam u miru mogao pogledati te utakmice s Danskom i Rusijom, bile su teške za gledati, kamoli ne za igrati. Zapravo, ljepše je gledati kad znam kako će završiti, ha, ha, ha… Opet sam in, ljudi su me već bili zaboravili, ali sada nemaju što gledati pa sam se dignuo iz pepela, ha, ha, ha… – kaže Danijel Subašić za Novi list, koji je prije desetak dana stigao u rodni Zadar iz Monte Carla i – preporodio se!

– Stigao sam privatnim avionom, htio sam pod svaku cijenu izbjeći mogućnost zaraze u zračnim lukama… Sad sam na miru, s obitelji, ne izlazimo nigdje, ni s kim se ne viđamo, samo nas troje i mir božji. Odem do garaže, bacim smeće i to je to, u krugu zgrade, nemam doticaja ni sa kim. Ujutro odradim trening, malo se poigram sa sinom Antonijom, onda svi zajedno ručamo, poslijepodne malo odmorimo, gledamo neke filmove ili serije, a ponekad kasno navečer odem sam trčati u šumu kada nema nigdje nikoga. Bolje mi je u Zadru sto puta, lakše je karantenu i svu ovu psihozu podnijeti kad si uz najmilije, u Monte Carlu sam bio sam k’o pas. Što se treninga tiče, imam svoj program, nekad napravim jedan, nekad dva treninga dnevno. U dnevnom boravku ili na terasi.

– Ljudi su bili prestrašeni, jer je Italija jako blizu, a znamo da je situacija tamo kritična. U ovom je trenutku u Kneževini tridesetak zaraženih, među njima i princ Albert, ali već je prije uveden poseban režim. Policija je s ulica tjerala ljude, a sada su mjere još strožije. Nema više nepotrebnih izlazaka iz domova, izdaju se posebne propusnice na kojima mora pisati: dana tog i tog idem u trgovinu i izvan kuće ću biti u vremenu od 13.30 do 14 sati, policija sve to strogo kontrolira. Moramo to prihvatiti, jer… Vidimo kako umiru ljudi u Italiji i Španjolskoj, treba obuzdati pandemiju što prije, jer će posljedice biti nesagledive.

Subašića ugovor s Monacom veže do 30. lipnja, što ne znači da će to biti njegov oproštaj s Kneževinom. S obzirom na neizvjesnost oko trajanja pandemije koronavirusa, u ovom je trenutku nemoguće bilo što predvidjeti.

– Ugovor mi istječe krajem tekuće sezone, ali pitanje je kako će se sve to rasplesti, govore čak da će se igračima kojima su ugovoru trebali isteći 30. lipnja isti produljiti još godinu dana. Iskreno, uopće se ne opterećujem, bit će što će biti. Situacija je u ovom trenutku vrlo neizvjesna, najvažnije je nekako privesti sezonu kraju, na bilo koji način, pa ćemo vidjeti što i kako dalje. Nitko ništa ne govori, postoji mogućnost da u svibnju počnemo trenirati pa se prvenstvo eventualno nastavi u lipnju, ali… Budimo iskreni, nogomet je sada u trećem planu, sve je stvarno nebitno. Naravno da klubovi puno gube na financijskom planu, ali novci u ovom trenutku ne bi smjeli biti primarni.

U Hrvatskoj se posljednjih dana uskovitlala prašina uslijed najavljenih rezanja plaća u Dinamu, što je trend koji slijedi ili će slijediti i većina europskih klubova.

– Objektivno gledajući, to je realno. Ne treniramo, ne igramo, naravno da nismo mi tome krivi, ali opet… Treba se ponašati u skladu sa situacijom, puno je ljudi ostalo bez posla, puno će ih tek ostati, u Hrvatskoj i svijetu, zašto bismo mi nogometaši trebali biti izostavljeni. Nama u Monacu su najavili rezanje primanja za 20 ili 30 posto, u svemu treba biti umjeren. Žao mi je malih ljudi u Hrvatskoj koje će u financijskom smislu pogoditi ova pandemija, naravno da u ovom trenutku svi u prvom redu mislimo samo na zdravlje, ali pitam se samo kako će živjeti svi ti ljudi koji su dobili otkaze… Bitno je da svi zajedno nekako dobijemo borbu s ovim virusom.

Sa suigračima je svakodnevno u kontaktu preko grupnog izmjenjivanja poruka, u ovom trenutku svi dijele istu sudbinu.

– Svima nam je isto, nama koji imaju obitelji je lakše, samcima je puno teže sve ovo izdržati. Svi treniramo po programima, znamo svaki dan što trebamo raditi. Sve je to lijepo, ali jedno je trenirati kod kuće, a odraditi pravi trening nešto sasvim drugom. Ej, a taman sam bio u super formi. Doduše, možda nije ni loša ova stanka, dulje ću trajati, ha, ha, ha… Još ću ja braniti, to je sigurno, u Monacu ili negdje drugdje, ali mlad sam još. Evo, Buffon je potpisao s Juventusom novi ugovor, a ima 42 godine. Ja sam još mlad, tek mi je 35, sad sam u najboljim vratarskim godinama, ha, ha, ha… Šalimo se malo, ali imao sam stvarno dobrih ponuda, zadnja je bila ona od Seville, samo… Sve su te ponude stigle u razdoblju kad sam bio ozlijeđen, a ja nisam tip koji će varati ljude. Nisam htio nigdje ići dok sam bio ozlijeđen, a i u Monacu sam pogoršao ozljedu jer se nisam štedio. Mogao sam gledati samo sebe i reći da ne mogu i sve bi bilo OK, ovako sam trpio, forsirao i igrao i na kraju sam samo pogoršao situaciju s ozljedom. Poslije su me zaboravili, nisu mi htjeli produljiti ugovor, to je surova stvarnost nas profesionalaca, ali… Vidim da je tako i u svakom drugom poslu, dok te trebaju bitan si im, a kad te više ne trebaju, nabiju te u kantu za smeće i to je to.

Nije želio o svojoj budućnosti, više ga zanima normalizacija života u ovim teškim vremenima.

– Najmanje je bitno kada će se nastaviti prvenstva, kada će se opet zakotrljati nogometna lopta, u ovom su trenutku najvažniji zdravlje i životi ljudi. Mislim da se mi u Hrvatskoj dobro nosimo s ovom situacijom, još se moramo malo strpiti i stegnuti mjere i mislim da će sve biti dobro. Dobro je kod nas što se uvijek solidariziramo kad je najteže, human smo narod, hoćemo pomoći jedni drugima, donirati novce ili na bilo koji drugi način pomoći potrebitima, skupimo se u nevolji. Kad smo zajedno smo najjači, što se toga tiče velika smo nacija – zaključio je Subašić.