Razlog je prilično jednostavan

Zbog straha od korona virusa ne čujemo umirujuće informacije – evo zašto je tako…

Ilustrativna fotografija nepovezana s događajem
Tamni način

Panika je intenzivan doživljaj straha, a strah može biti reakcija na stvarnu ili pretpostavljenu prijetnju – u potonjem slučaju, prijetnju koju očekujemo i percipiramo na temelju naše osobne procjene ili doživljaja rizika. Upravo to je slučaj s doživljajem prijetnje od zaraze koronavirusom, analizira dr. sc. Ljiljana Muslić, voditeljica Odjela za promicanje mentalnog zdravlja i prevenciju ovisnosti sa savjetovalištem Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ).

Opustošeni dućani, zatočeništvo u četiri zida, otkazivanje putovanja i kulturnih manifestacija, odgoda stručnih skupova i proslava rođendana za neka bolja buduća vremena – neke su od nuspojava koronavirusa u aktualnim žarištima pandemije. U Hrvatskoj život teče manje-više normalno, a prvu masovnu prilagodbu novim okolnostima učinit će stanovnici Istre, u kojoj se u petak zatvaraju škole i vrtići. Hoće li se na koncu svi morati samoizolirati, hoće li biti dovoljno hrane i lijekova – roje se početna pitanja, ne zalazeći u crnje scenarije.

Strah i tjeskoba, a s tim u vezi i naše ponašanje, često nije odraz stvarnog rizika utemeljenog na epidemiološkim podacima, već odraz našeg osobnog doživljaja rizika ili opasnosti, podsjeća psihologinja Muslić.

Pojava koronavirusa SARS-CoV-2 u Kini i njegovo širenje zaokupili su pažnju stručnjaka, medija i opće populacije. Iako je to donekle očekivano, u posljednje vrijeme, posebice s prvim zabilježenim slučajevima oboljelih u Hrvatskoj, sve više se u medijima spominje kako su se proširili panika i strah među ljudima od moguće zaraze te smo bili svjedoci ili smo u medijima čitali o nepotrebnim ponašanjima kao što su masovna kupovina i stvaranje zaliha hrane, zaštitnih maski i sl., do neopravdanih napada na strane državljane ili ljude koji dolaze iz žarišta zaraze, izravno ili preko društvenih mreža, upozorava Muslić, razlažući psihološke aspekte pojave koronavirusa.

Koliko su zapravo ljudi u strahu i kolika je razina panike u populaciji, trenutno prvenstveno zaključujemo na temelju onoga što vidimo u bliskom okruženju ili preko medija, a to ni na koji način nije provjereno, ispitano ili istraživano, ističe ova znanstvenica, dodajući da je općenito malo podataka i istraživanja o utjecaju izbijanja epidemija i pandemija zaraznih bolesti na mentalno zdravlje.

Zašto se koronavirus doživljava kao veća opasnost od sezonske gripe?

Neka obilježja prijetnje povećavaju emocionalnu reakciju te doživljaj rizika i opasnosti. Istraživanja su pokazala da postoji sklonost u precjenjivanju opasnosti od novih rizika, odnosno novih vrsta opasnosti. Naime, više se brinemo kada su u pitanju novi i nama dosad nepoznati rizici, nego neki poznati. U ovom slučaju možemo napraviti usporedbu između sezonske gripe i prijetnje zarazom koronavirusom. Koronavirus je nov virus te kao takav nova prijetnja koja nam je manje poznata od sezonske gripe. Što manje znamo o određenoj prijetnji, rastu strah i osjećaj neizvjesnosti te se nerijetko javljaju ponašanja kojima se pokušava vratiti osjećaj kontrole, ponašanja kao što su spomenuta masovna kupovanja te stvaranje zaliha hrane i potrepština, kupovina zaštitnih sredstava i maski i sl., objašnjava Muslić.

Također, rizike kojima se osoba svjesno i dobrovoljno izlaže obično doživljavamo manjima za razliku od onih koji nisu dobrovoljni i nisu dostupni našoj kontroli, kao što je koronavirus.

Zašto ljudi čuju samo loše stvari? Neugodne informacije ključne su za preživljavanje

Istraživanja su pokazala da u svakodnevnom životu, kako bi se brzo donijela odluka o čemu se brinuti, a o čemu ne, mozak koristi ‘mentalne prečice’ koje se odvijaju na nesvjesnoj razini, a instinkti i emocije tu igraju važnu ulogu. Usto je mozak skloniji pamtiti loše i općenito je osjetljiviji na neugodne i loše informacije jer su ključne za preživljavanje. Zapravo u primanju informacija mozak djeluje selektivno i veću pažnju pridaje lošim informacijama (raširenosti virusa, broju oboljelih, broju umrlih…), a zanemaruje primjerice one o ozdravljenju. Dodatno, uslijed preplavljenosti strahom, koji je donekle razumljiv i očekivan u ovakvim situacijama, precjenjivanje realnog rizika može dovesti do još intenzivnijeg straha, a on pak do nepromišljenih ponašanja, navodi psihologinja.

Nadalje, stručnjakinja HZJZ-a upozorava da iako je strah normalna reakcija koja u određenoj mjeri pomaže da budemo pozorniji zbog mogućih izvora prijetnje i da povećamo brigu o svom zdravlju općenito, pretjerani strah i panika mogu u tome više štetiti nego koristiti.

Neka istraživanja u zemljama koja su imale iskustvo izbijanja epidemija zaraznih bolesti kao što su gripa, SARS i dr. pokazala su da se velik udio populacije osjećao bespomoćno, prestravljeno i zabrinuto, a razina stresa i anksioznosti te percipirani rizik od zaraze pokazali su se povezani s usvajanjem mjera opreza (preventivnih mjera).

U normalizaciji emocionalnih reakcija te naglašavanju nade i otpornosti pomaže redovito i ponavljajuće informiranje jasnim i jednostavnim porukama te empatičan pristup normalnim stresnim reakcijama. Stoga je u ovim trenutcima važno da pružimo podršku onima koji su pod većim strahom i zabrinutošću. Pritom je važno poticati optimizam, ali ne negirati realne rizike. Važno je prihvatiti da ne reagiramo svi jednako i da je svakome ‘njegov strah realan’ te im treba pomoći, umiriti ih, pritom ih ne osuđivati i ne podcjenjivati ili slično negativno reagirati, naglašava Ljiljana Muslić za Tportal.

Preporuke za ‘upravljanje’ strahom

Kako bismo ‘upravljali’ našim doživljajem rizika, a time i našim doživljajem straha, evo nekoliko preporuka:

  • Važno je prvo i osnovno naći te pratiti provjerene i vjerodostojne izvore informacija. Usto je važna kontinuiranost i dosljednost informiranja, ali ne pretjerano i stalno.
  • Postaviti si nekoliko jednostavnih pitanja, kao što su: Postoji li razlog zbog kojeg mislim da sam ja osobno u riziku od zaraze? Jesam li bio u kontaktu s mogućim slučajevima zaraze? Takvim promišljanjem smanjujemo mogućnost doživljaja rizika na nesvjesnoj i instinktivnoj razini, odnosno racionalnije promišljamo o mogućoj opasnosti.
  • Promišljati koje su to mjere i načini, odnosno ponašanja kojima uspješno možemo doprinijeti smanjivanju rizika. Na tom mjestu je ponovno važno donositi odluke na temelju vjerodostojnih informacija stručnjaka. To uključuje i ponašanja vezana uz načine na koje možemo zaštititi sebe, ali i druge ljude.
  • Osvijestiti važnost općenite brige i ulaganja u vlastito zdravlje te prihvatiti stilove života koji doprinose općenito boljem očuvanju našeg zdravlja, uključujući doprinose boljoj zaštiti i od zaraznih, kao i kroničnih nezaraznih bolesti.
  • Ne zaboraviti da ne reagiraju svi jednako na situacije potencijalne prijetnje za zdravlje. Bez obzira na ozbiljnost i jačinu ugroze, neki pojedinci bit će više, a neki manje uznemireni.

Ostavi komentar koristeći Facebook



 

Listen on Online Radio Box!

Svira(lo) na Anteni Zadar 97,2

Listen on Online Radio Box!

10 najemitiranijih na Anteni Zadar