Dvadeset i dvije godine nakon što je Michael Jordan odigrao posljednju utakmicu za Chicago Bullse svijet je ponovno zahvatila Jordanmanija zahvaljujući desetodijelnom dokumentarcu Posljednji ples koji se počeo prikazivati prije desetak dana.
Svijet u svakoj epizodi otkriva poneki novi detalj o vjerojatno najvećem košarkašu svih vremena, no ono što se u filmu ne može vidjeti i što mnogi ljudi izvan košarkaškog mikrokozmosa ne znaju je to da je Jordan kao 19-godišnjak igrao u Hrvatskoj.
Tih 3000 ljudi u Jazinama nije moglo ni zamisliti da je pred njima budući GOAT
Bilo je to u Zadru, u legendarnim Jazinama, 23. lipnja 1982. godine. U Jazine je stiglo 3000 ljudi koji nisu imali pojma da uživo gledaju igrača kojeg ćemo pamtiti kao GOAT-a, “greatest of all time”, najvećeg ikad.
Jedan od onih koji su znali bio je Pino Giergia, legenda zadarske i europske košarke koji ga je godinu ranije upoznao dok je vodio mladu reprezentaciju Jugoslavije protiv vršnjaka iz SAD-a u američkom Chapel Hillu. Utakmicu u Zadru pratio je s tribine.
“Vidjelo se da će biti dobar, imao je izuzetan potencijal i motoričke sposobnosti”, rekao je Giergia u razgovoru za Index. Ali ni on nije slutio da će koju godinu kasnije postati najbolji ikad.
Amerikanci su pobijedili košem istog igrača koji je 11 godina kasnije pogodio za naslov protiv Phoenixa
Reprezentacija Jugoslavije pripremala se za Svjetsko prvenstvo u Kolumbiji i igrala protiv selekcije SAD-a za koju su tada nastupali samo sveučilišni igrači. Među njima je bio i Michael Jordan, koji je nepuna tri mjeseca ranije svoju prvu sezonu na North Carolini okončao naslovom NCAA prvaka.
Međutim, iako je bio najbolji igrač te selekcije, on je tada bio samo Michael Jordan, nije još postao Gospodin Zrak, Njegovo košarkaško visočanstvo. Za tu su evoluciju prije svega zaslužne godine mučenja koje su mu priuštili Detroit Pistonsi, koji su ga triput zaredom izbacivali iz NBA doigravanja, te trener Phil Jackson koji je u čudesnog atletu ugradio momčadske postulate.
Tog 23. lipnja 1982. reprezentacija SAD-a je tijesno pobijedila 92:90 košem u posljednjoj sekundi. Jordan je s 24 koša bio prvi strijelac SAD-a, ali nije on zabio za pobjedu, nego John Paxson, njegov kasniji suigrač u Bullsima koji je pogodio i onaj slavni šut 1993. za naslov prvaka protiv Phoenixa.
Paxsona je pritom čuvao Peter Vilfan, legendarni Slovenac koji je bio prvi strijelac susreta s 26 koševa, piše Index.
Vilfan: Kad si mu pogledao u oči, vidio si što može postati
“Zabio je nakon povratne lopte negdje s linije slobodnih bacanja, iako sam bio korektno postavljen. Ne sjećam se je li mu Jordan dodao, ali znam da smo posebno pazili da baš Jordan ne dobije u ruke loptu za pobjedu”, rekao je Vilfan za Index, prisjetivši se i okršaja sa samim Michaelom.
“Igrao sam protiv njega i godinu dana ranije u Chapel Hillu, već tada su za njega govorili da će biti jedan od najboljih, ali nije igrao ništa posebno. Boša Tanjević je meni povjerio da ga čuvam jer sam bio brz i eksplozivan. I dobro sam ga čuvao, nekih 8-9 minuta nije ni primio loptu, a onda mi je jedanput pobjegao i snažno zakucao, a Boša se izvikao na mene.”
Ipak, iako je tih godina na sličnim utakmicama igrao i protiv Charlesa Barkleya, Larryja Birda i drugih budućih velikana, Jordan mu je ostao u posebnom sjećanju.
“Još nije bio tako psihički jak, ali bilo je nešto u njemu. Kad si ga pogledao u oči, vidio si koncentraciju, fokusiranost. Uz fantastične fizičke predispozicije i skočnost, bilo je jasno da bi mogao postati nevjerojatan. Za mene je i danas daleko najbolji ikad, nitko mu nije ni blizu”, rekao je Vilfan.
Aco: Ništa nije ukazivalo na to da će postati najbolji ikad
Tada 17-godišnji Dražen Petrović odigrao je jednu od najboljih utakmica u tako ranoj fazi reprezentativne karijere. Postigao je 10 poena. Njegov brat Aco borio se za mjesto u sastavu za SP u Kolumbiji i dobrim dijelom utakmice je čuvao Jordana.
“Znalo se već 10 sigurnih putnika na SP, a te su utakmice prije svega služile kao ‘kvalifikacije’ među igračima za posljednja dva mjesta, koja smo na kraju zaslužili ja i Zoran Radović. S moje strane svaka od tih utakmica je bila kao na život i smrt, iako su to možda preteške riječi”, započeo je Aco pa prešao na stvar.
“Bilo je puno duela između Jordana i mene, ali ništa nije ukazivalo da će on postati najbolji igrač ikad, bio je običan klinac sa svojim fobijama, a ja sam baš zbog te situacije, jer sam se borio za mjesto, bio prilično agresivan i bezobrazan”, ispričao nam je Aco, a zatim odvrtio film deset godina kasnije, kad je bio pomoćnik izbornika Petra Skansija na Olimpijskim igrama u Barceloni.
Jordan je nakon finala u Barceloni pokazao na Acu i pitao Dražena tko je taj tip
“Nakon finala Jordan je prišao Draženu, pokazao na mene i pitao ga tko je onaj lik. Dražen mu je rekao da sam ja njegov brat, a Jordan mu je odgovorio da me se sjeća jer smo deset godina ranije imali bitku na terenu. To govori o njegovoj lucidnosti jer je imao nevjerojatnu percepciju svega oko sebe.”
Aci je žao što dvije godine nakon Jazina nije imao priliku za novi okršaj s Jordanom jer je Jugoslavija na Olimpijskim igrama u Los Angelesu ispala u polufinalu, ali kaže da je Michael tada već izgledao puno bolje i dominantnije.
“Pogledao sam prve četiri epizode dokumentarca kroz koji dobivaš novu percepciju o njemu, vidi se da se radi o ultimativnom pobjedniku i da je sve podredio tome da bude što bolji. Mislim da će film promijeniti percepciju svima koji su mislili da nije najbolji svih vremena, što za mene apsolutno jest.”
A to je i normalno, svatko je najskloniji igračima iz svoje ere, pogotovo ako je imao čast da s njima bude na istom terenu. Zato treba razumjeti i Pina Giergiu koji je Jordana ipak stavio na drugo mjesto.
Giergia: Svaka čast Jordanu, ali Russell je broj jedan
“Ja sam još 1964. igrao protiv Amerikanaca na Šalati, četiri puta sam igrao protiv Oscara Robertsona i svaki put sam mu zabio više od 20 koševa. Izgubili smo 94:72, što je bio najbolji rezultat koji su neki Europljani ikad ostvarili protiv Amerikanaca. Prvi put u životu susreo sam velemajstore kojima moraš skinuti kapu i priznati im da ih ne možeš pobijediti”, rekao je Giergia i dodao:
“Prije dvadesetak godina Amerikanci su birali najboljeg svih vremena i stavili su Jordana kao prvog, jer je bio najsvježiji, a iza njega Robertsona, pa Billa Russella. Ali da se mene pitalo, ja bih na broj jedan stavio Russella jer je osvojio čak 11 naslova prvaka s Bostonom, a iza njega Jordana i Robertsona. A Jordanu svaka čast zbog pristupa koji je imao i zbog šest naslova koje je osvojio”, zaključio je Giergia, piše Index.
.
.