Poput hrvatskog, i talijanski košarkaški savez prebrisao je ideju o nastavku nacionalnog prvenstva i činom neproglašavanja prvaka zapravo poništio sezonu. A taj čin je i za trojicu hrvatskih reprezentativaca – Roka Stipčevića, Hrvoja Perića i Mira Bilana značio kraj neizvjesnosti i mogućnost povratka u domovinu, prenosi Večernji list.
Zahvaljujući zemljovidnoj lokaciji Bologne, Rok je za povratak kući imao puno jednostavniju situaciju od spomenutih kolega:
– Sjeo sam u automobil i za nekih šest i pol sati bio sam u Zadru. A bio bih i prije da nisam morao prolaziti granične kontrole. Da bih se uopće vozio po Italiji, trebao sam imati potvrdu od hrvatskog konzula u Milanu Stjepana Ribića. Na izlazu iz Italije uzeli su mi te papire, a na ulasku u Sloveniju dočekali su me policija i epidemiolog koji mi je izmjerio temperaturu i postavio nekoliko pitanja. Na hrvatskoj granici morao sam ostaviti broj telefona i prijaviti na kojoj ću adresi biti tijekom samoizolacije pri čemu su me zamolili da se do Zadra nigdje ne zaustavljam.
A kada je stigao kući, suočio se s ogromnom željom koju nije smio ostvariti.
Poželio je izgrliti sve svoje, uzeti u naručje novorođenu Kiaru koju još nije niti vidio uživo, ali je morao odmah u izolaciju.
– Mene teško nešto emocionalno jako dotakne i slomi, no ovaj put mi nije bilo lako kada sam vidio koliko se rastužila moja četverogodišnja Siena kada joj nisu dopustili da mi poleti u zagrljaj. Skoro pa je skočila kroz prozor van. Sve njih pa i svoju novorođenu kćer vidio sam s pet metara, nisam im htio bliže prilaziti. Odmah sam otišao u naš mali obiteljski hotel koji je, srećom, dosta blizu moje kuće pa mi donose hranu. I prije mog dolaska, prijatelji su mi ostavili utege, loptu imam da malo tehniciram, a iz Zagreba mi stiže sobni “spinning” bicikl. Kada ne treniram, gledam neke povijesne utakmice poput finale Eurolige i NBA finala, čitam i učim novi jezik. Ovaj put je ruski, no to nema veze s mojim mogućim angažmanom. Ja jednostavno želim držati mozak angažiranim, ispričao je Rok.