U jučerašnjoj tragičnoj nesreći na Liburnskoj obali 20-godišnji vozač i 17-godišnji suvozač su poginuli, 22-godišnjak se uz lakše ozlijede uspio sam izvući iz automobila, a drugi 17-godišnjak je u teškom stanju.
O neizvjesnim trenucima, o borbi s dubinom i težinom automobila pa i sa samim sobom, za RTL je, između ostalih, progovorio Martino Čulina, ronilac JVP-a Zadar.
“Moja kćer je bila u patroli gdje se dogodila nesreća. S obzirom da zna da joj otac roni, pozvala me da dođem pokušati spasiti mlade dečke. S obzirom da živim tu relativno blizu, ja sam uzeo ronilačku opremu i došao sam tu za nekih osam minuta. Obukao se i skočio. Za mnom je skočio i kolega iz interventne policije s bocama. On je zaronio za mnom i on je osobu izvukao van”, kazao je Martino.
Njegova kćer je bila u patroli gdje se dogodila nesreća.
“S obzirom da zna da joj otac roni, pozvala me da dođem pokušati spasiti mlade dečke. S obzirom da živim tu relativno blizu, ja sam uzeo ronilačku opremu i došao sam tu za nekih osam minuta. Obukao se i skočio. Za mnom je skočio i kolega iz interventne policije s bocama. On je zaronio za mnom i on je osobu izvukao van”, kazao je.
Ostaju teška pitanja, priznaje Čulina.
“Uvijek je pitanje jesam li mogao što više. Sigurno da je to teško, ružno, nešto na što se čovjek ne može naviknuti. Svi moji kolege izvadili smo ljudi i ljudi iz prometnih nesreća. Svaki put misliš da si jači, ali nisi jači. Žao ti je svega. Žao ti je dječaka mladih, žao ti je njihovih roditelja, žao ti je svega. I kad dođeš kući, kad sjedneš, vidiš svoju djecu. To su ista godišta. Slomi te”, zaključio je Čulina.