Gost emisije Nedjeljom u 2 bio je Marko Vučetić, nezavisni saborski zastupnik i profesor filozofije na Sveučilištu u Zadru.
“Hrvatska politika je jedna krivotvorina”
Na početku emisije Vučetić je rekao da je njegov filozofski eksperiment rada u saboru u završnoj fazi te da nema nikakve namjere ni ambicije to ponoviti jer bi time, kaže, učinio diverziju na društvo.
“Rezultati mog eksperimenta su takvi da hrvatska politika nije ništa drugo nego jedna krivotvorina gdje ljudi krivotvore vlastite biografije, vlastitu nutrinu i udružuju se tako da gotovo unose leš vlastite osobnosti u politiku. Nema političara i političke opcije koja nije negirala u ovom parlamentu. Bilo vlastita stajališta – to su učinili Most, HNS, manjinske stranke, HDZ, SDP… Svi su krivotvorili i negirali vlastitu poziciju”, rekao je Vučetić pa nastavio o svojoj političkoj budućnosti:
“Otići ću u onu opciju koja mi omogući vlastitu smrt, a to mi nijedna opcija ne može omogućiti nego samo ja sam. Nisam htio ići prema smrti Mosta, SDP-a, HDZ-a, ljevice, nego isključivo prema vlastitoj smrti, odabirima, i nastupam kao strogi pojedinac.”
“Dijelom sam bio intelektualna igračka”
Neki su ga pojedinci nagovarali i nudili mu razne opcije za ostanak u politici.
“Ja ne želim biti jedan od njih, a smatram i duboko shvaćam da se politika mijenja samo s udruženim građanima. Jedan pojedinac u saboru može djelovati na razini intelektualne igračke. Dijelom sam to i bio. Onaj koji na drugačiji način progovara o hrvatskoj stvarnosti. Građani su se familijarizirali sa mnom. Ali kad bih učinio ono što sam rekao da neću učiniti, onda između mene i svih drugih ne bi bilo razlike”, rekao je Vučetić.
Potom se osvrnuo na svoju mladost te otkrio da je kupovao tjednik ljevice koji nitko nije htio kupovati. Cilj mu je bio imati suprotnu krajnost u vrijeme rasta nacionalizma u hrvatskom društvu, koji djelomično možemo opravdati, kaže Vučetić. U to vrijeme suprotnost nacionalizmu bili su hrvatska ljevica i Šuvar, dodao je.
“Uvijek sam tražio krajnosti, u naobrazbi, u filozofiji se bavim nihilizmom i pesimizmom. Onda sam to pokušao pronaći i u teologiji. Mislim da svaki čovjek treba ostvariti dijalektiku između pojedinih stvarnosti.”
Objasnio zašto je ušao u sabor i zašto izlazi iz politike, odnosno kada se misli vratiti
Otkrio je potom zašto je ušao u sabor ako je i prije toga mogao shvatiti da ništa ne može promijeniti.
“Istina je, ali postoji razlika između teorije i prakse. Tu ne bi smjeli imati raskorak, da nam teorija bude ideja koja je otuđena od prakse. 2015. godine nisam htio ići s Mostom, godinu dana kasnije mi se učinilo da je Most nešto drugačije, da je to onaj rascjep koji se u politici mora dogoditi da se ostvari promjena. Ovo moje povlačenje nije povlačenje. Ja sam završio mandat. Vrlo rado bih se angažirao u nekoj budućoj politici u kojoj će se pojaviti mogućnost da se uvede i unese rascjep u sadašnju političku stvarnost. Društvo nam se mijenja, ono je sasvim sigurno slobodnije. No nije ono slobodnije zbog politika nego građanskih aktivnosti.
Zašto sam odlučio ući u sabor? Jer znam da nije moguće unijeti ikakve promjene bez sabora. Ne želim iskusiti smrt, nego proces umiranja. Znanje bez prakse je pasivno znanje”, smatra Vučetić pa dodaje:
“Slijedi period sindikalnog aktivizma”
“S razine samokritičnosti ja znam da ne smijem više opstati u ovoj politici ili se boriti se za to. Ja sutra mogu postati saborski zastupnik ako to želim, ima opcija koje će me uzeti. No nama treba razvitak ovog građanskog potencijala, da svoje nade ne polažemo u stranke, već građanskim aktivizmom natjeramo stranke da budu bolje. Mi to možemo.”
Vučetić kaže da je period koji slijedi vrijeme sindikalnog aktivizma.
“Ugrožena su nam radna prava. Ako vam dijete želi ići na školski izlet, a vi mu to ne možete omogućiti, a radite čitav dan, vi ste slomljeni. Slomili su vas društvo i politika. Osjećate nemoć kao radnik, ali i kao roditelj. Potrebne su nam promjene, promjene u sindikatu. Jedan Vilim Ribić sigurno guši sustav ako je tu desetljećima. Istina, biraju ga članovi, ali oni su ga prisiljeni birati i zato što ne postoji alternativa.
Čak i kad nastane zakonska mogućnost da ne bude izabran, pronaći će neko novo mjesto u hijerarhiji u kojem će biti biran.”
Kako i s kime ići u politiku, pitao je Vučetić prije nekoliko dana na Fejsu.
Samo očinske figure mogu biti lideri, a na Balkanu je to opasno
“To je bilo pedagoški, a svaki odgoj je u početku malo neozbiljan, a onda postane ozbiljna stvarnost. Htio sam svoje pratitelje dovesti do toga da shvate da hrvatska politika, budući da je primitivna, počiva na dvije figure – to su očinska figura i figura žrtve. Očinsku figuru trebate razviti ako želite biti lider u balkanskim okvirima”, rekao je Vučetić, a Stanković ga je prekinuo s pitanjem nije li to tako svugdje, na što je Vučetić odgovorio:
“Nije. Primjerice, Mirjana Krizmanić je rekla jednu, po meni, skandaloznu misao, a to je da Plenković zbog ovoga što čini u borbi protiv korone zaslužuje da se prema njemu odnosimo prema ocu. On to ne zaslužuje. Očinska figura je na Balkanu opasna. U Hrvatskoj ju je razvio Tuđman, sad se razvija prema Plenkoviću. S druge strane imamo figuru žrtve, a to je netko tko na sebe preuzima, na razini krivotvorine, svu patnju naroda. To su redovito treće opcije. Ta osoba mora biti nježnog izgleda i treba biti takva da se s njom lako identificirati. Gotovo da je želite posvojiti ili udomiti”, lamentirao je Vučetić pa pokušao objasniti kroz primjere:
“Zadnji treći put je bio Božo Petrov, on je imao ulogu žrtve, ali takva uloga ne pobjeđuje. On je ostvario dovoljan broj glasova da vi nešto možete politički napraviti. Na kraju se identificirate s figurom žrtve pa žrtvujete ono zbog čega ste krenuli u politiku. U hrvatskoj bipolarnoj politici je moguće djelovati ili kroz HDZ ili kroz SDP. Bernardić trenutno nije u stanju razviti očinsku figuru. Po meni je to nužno ako računa prema tome da želi osvojiti vlast. Bez očinske figure to ne može. Primjerice, to može Zoran Milanović, ali on nije spreman na radikalne preokrete. Ja bih mu se sutra pridružio u nekoj opciji da nakon ovih energičnih istupa kaže ‘dajem ostavku na mjesto predsjednika RH, shvaćam da ne mogu ništa učiniti nego folklorizirati vlastito djelovanje i kandidiram se na mjesto premijera’.
Ja garantiran da bi to bila očinska figura koja bi uspjela pobuditi nadu jer je povezao očinsku figuru i odlučnost te samožrtvovanje, što narod želi. Žrtvovao je ugodu i odlučio je nešto učiniti. Zaboravit ćemo mu sve što je radio dotad. Na takav način djeluje ovo naše društvo u pokušaju. Potrebna je šok-terapija, da netko napravi nešto a da se to od njega ne očekuje. Napravi li Milanović to, ja istog trenutka povlačim svoju odluku i vraćam se u politiku”, dodao je.
Vučetić smatra da će HDZ zasigurno pobijediti na sljedećim izborima, bilo kada se oni održali, jer, smatra, nema prevratničkih elemenata, piše Index.