Gost Newsrooma bio je donedavni saborski zastupnik Marko Vučetić. Komentirao je političke aktualnosti i predstojeću predizbornu kampanju.
Kaže da stoji kod odluke da se više neće baviti politikom u ovom mandatu. Došao je do zaključka da nezavisni zastupnici mogu propagirati neke politike, ali ne mogu voditi javnu politiku jer su sami.”
“Ako se razvije politički dinamizam koji će biti u stanju operativno provoditi politike vrlo bih rado sudjelovao u tome, ali ne želim zavaravati građane da ih zastupnici mogu zastupati u Saboru.”
Njegovo djelovanje je bilo djelovanje za ljudska prava, ali za Sabor smatra da je mjesto u kojem se ne donose nikakve politike. “To je akvarij – mjesto u kojem se odlično snalaze oni koji misle da su bitni za javnost, a nisu.”
Za Most kaže da se razlikuje od HNS-a samo po tome što su na desnici, a isto su elitisti.
“Petrov i Grmoja teško mogu biti izbornici jer bježe od unutarstranačkih izbora. HNS je organizirao Sabor stranke, paradoksalno da Most od nekoliko stotina članova se zalaže za elektroničko glasovanje, a nisu u stanju organizirati elektroničko glasovanje u stranci. Oni su na razini političkih očajnika koji se nadaju da će izabrati ljude koji će im omogućiti još jedan mandat u Saboru”, zaključuje Vučetić.
Smatra da se Most napokon očitovao kao desna opcija bliska klerikalnim strukturama i onda su baš oni rasuli i razjedinili desnicu, iako je djelovalo da će se desnica ovaj put uspjeti okupiti.
Za Stranku s imenom i prezimenom kaže da ne nastupa s polazišta skrivene ideologije, iz onog što su rekli razvidno je da se radi o političkoj opciji smještenoj od centra prema ljevici i mogla bi postati alternativa SDP-u.
Mnoge od tih ljudi pozna, ali ne želi sudjelovati u politikama bez snažnog političkog programa djelovanja. Njega nema ni Stranka s imenom i prezimenom, ali ni SDP i druge velike stranke.
Za Možemo! kaže da mogu ostvariti određeni uspjeh i moraju kritizirati SDP.
Osvrnuo se i na predizbornu kampanju, okršaje Bernardić-Jandroković-Plenković-Raspudić.
“Degutantno urušavanje političkog bića, riječ je o osobama kojima treba emocionalna pomoć da postignu makar onu razinu emocionalne stabilnosti koja odgovara biračkom tijelu od 18+.
Ne zanima me ništa što se odvija u nečijim obiteljima osim ako nisu ušli u politički prostor. Raspudić i Marija Selak zaslužuju kritiku jer su ušli u politički prostor, ali njihova obiteljska prošlost ne smije biti dio toga.
Prepucavanje mu djeluje kao nešto čega više nema ni na dječjim igralištima. “Plenković je premijer s emocionalnim poteškoćama, Bernardić je umišljeni premijer s emocionalnim poteškoćama, a Jandroković dugogodišnji političar s emocionalnim poteškoćama.”
