U koronakrizi dosad je u Hrvatskoj bez posla ostalo oko 50.000 ljudi. No udar krize koju je izazvala pandemija koronavirusa na tržište rada u turizmu i ugostiteljstvu možda je još i jači od utjecaja na tržište rada u cjelini.
Sezonsko zapošljavanje je krahiralo, brojke govore sve
Proizlazi to iz novih podataka Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), prema kojima je sezonsko zapošljavanje u ovoj godini, moglo bi se reći, gotovo krahiralo. Naime, dok su hrvatski poslodavci u prvih pet mjeseci prošle godine preko burze rada tražili 115.445 radnika, u istom ovogodišnjem razdoblju tražili su 70.184 radnika ili gotovo 40 posto manje.
Sličnu dinamika pada bilježi i sezonsko zapošljavanje: dok su poslodavci u prvih pet mjeseci prošle godine preko burze rada tražili 24.052 radnika, od siječnja do kraja svibnja ove godine tražili su 13.892 sezonca ili čak 42 posto manje, piše Index.
Slaba potražnja za sezonskim radnicima
Podaci HZZ-a otkrivaju i da je u ovoj godini pad potražnje za sezonskim radom zabilježen kod svih vodećih sezonskih zanimanja u turizmu i ugostiteljstvu. Tako su poslodavci u prvih pet ovogodišnjih mjeseci tražili 4094 konobara, dok su ih u istom lanjskom razdoblju tražili 6608. Broj traženih sezonaca za rad na recepciji u prvih je pet mjeseci ove godine iznosio samo 619, a u istom lanjskom razdoblju zaposleno je 1012 recepcionara.
Turističkih je animatora u prvih pet mjeseci 2020. godine zaposleno samo 246, dok ih je lani u istom razdoblju angažirano 453. Primjetan je i velik pad potražnje za čistačicama: u prvih pet mjeseci ove godine zaposleno ih je samo 3692, a u istom lanjskom razdoblju 6049.
Najviše sezonaca traže u Istri i Dalmaciji
Najviše je sezonaca, ističu u HZZ-u, u prvih pet mjeseci ove godine traženo u Istarskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Pritom valja naglasiti kako je Hrvatska na proljeće imala mjesec i pol karantene, kada je gospodarska aktivnost bila svedena na minimum. Također, treba reći i da nedostaju podaci za lipanj, u kojem bi sezonsko zapošljavanje, nastave li se dobri trendovi u borbi s koronavirusom, moglo biti nešto bolje. Neizvjesnost je ipak i dalje prisutna, o čemu dovoljno govore i podaci koje smo dobili s terena, piše Index.
Tvrtkama su prioritet stalno zaposleni, sezonci ako bude potrebe
“S obzirom na razmjere gospodarske krize izazvane koronavirusom i golemih šteta nanesenih osobito turizmu, a procjene idu i do 80 posto, zasad je teško nešto određenije reći. Rezervacije za srpanj, kolovoz i rujan ohrabruju, ali sve ovisi o epidemiološkim situacijama u zemljama koje su naša glavna emitivna tržišta, režimu prelaska granica, oporavku aviokompanija i slično”, odgovorili su iz Adris grupe, u čijem je sastavu Maistra, na naš upit o sezonskom zapošljavanju u ovoj godini.
Dodali su kako su krajem svibnja otvorili sve svoje kampove u Istri, kao i da nastavljaju postupno otvarati hotele i turistička naselja. Trenutno su, ističu, u Rovinju otvoreni hoteli Eden i Grand Park Hotel Rovinj, uz Adriatic koji je radio i tijekom pandemije koronavirusa.
“Što se tiče naših zaposlenika, organizirali smo poslovanje primjereno novonastalim okolnostima i nismo otpuštali zaposlenike iako poslovnih aktivnosti gotovo i nije bilo. Postupnim otvaranjem objekata na radna mjesta vraćaju se svi zaposlenici koji su trenutno u radnom odnosu, a nastavkom ovog pozitivnog trenda vjerujemo da će se uskoro stvoriti preduvjeti za zapošljavanje i naših dugogodišnjih sezonaca. Koliko ćemo sezonskih radnika trebati, zasad je teško reći. Plaće će ostati na razini prošlogodišnjih”, poručuju iz Adris grupe.
Ugostitelji strahuju od onog što donosi jesen
Podatke o zapošljavanju sezonaca pokušali smo dobiti i u porečkom Valamaru, opatijskoj Liburniji, crikveničkom Jadranu i Sunčanom Hvaru, no nisu odgovorili na naš upit. Ipak, uvidom u njihove internetske stranice može se zaključiti kako i te tvrtke traže sezonske radnike, premda vjerojatno u znatno manjem broju nego lani.
I ugostitelji kažu da je njihova potražnja za radnom snagom u ovoj godini slaba. Mnogi su jedva preživjeli lockdown pa sa zebnjom iščekuju sezonu i strahuju što će im 2020. godina u cjelini donijeti.
“Meni je u restoranima u ovom trenutku promet 55 posto manji nego što je bio lani u ovo doba. Od četiri objekta koja imam, jedan sam morao zatvoriti. Izostali su eventi, vjenčanja, krizme, krstitke…”, upozorava za Index Marin Medak, vlasnik zagrebačkog restorana RougeMarin i predsjednik Nacionalne udruge ugostitelja.
Otkaze, ističe, ne namjerava dijeliti. Štoviše, zbog festivala će čak i povećavati broj zaposlenih. No zbog smanjenog obujma poslovanja i manjih prihoda morao je smanjiti plaće zaposlenima pa su one do 6000 kuna smanjene 10 posto, a plaće iznad 6000 kuna manje su 20 posto.
“Pad prihoda je takav da smo to morali napraviti”, objašnjava Medak.
Mnogi sezonci mogli bi se vratiti kućama bez lipe
Kada je riječ o sezonskom zapošljavanju konobara i kuhara na obali, naš sugovornik kaže da je još prerano davati ocjene o tome. Puno restorana i kafića, uvjeren je, uzet će sezonske radnike jer se nadaju da će od sezone ipak nešto biti. Međutim, kako će na kraju sve ovisiti o epidemiološkoj situaciji, mnogi bi se, upozorava, kućama mogli vratiti bez lipe u džepu.
“Bit će pravo čudo ako odradimo trećinu lanjskoga prometa. Bojim se da će na kraju brojka biti bliža četvrtini nego trećini prometa koji je sektor ostvario u prošloj godini. Za oporavak će nam trebati najmanje dvije godine, a realno se tek u 2025. može očekivati povratak na promete koje smo ostvarili prošle godine”, napominje Medak.
U takvoj situaciji ne treba se čuditi manjim ovogodišnjim plaćama sezonaca, posebno onih koji se ne zapošljavaju u većim hotelskim kućama, nego u manjim tvrtkama. Taj trend će posebno do izražaja doći u ugostiteljstvu. Naime, manji prihodi i manja potražnja za sezonskom radnom snagom znače i pad plaća. Posebno u uvjetima velikih davanja poduzetnika.
“Ako konobar ima neto plaću od 6000 kuna, onda njegova stvarna plaća, s porezima, prirezom i doprinosima, iznosi oko 11.000 kuna. Računice pokazuju sljedeće: da bi mu se takva plaća mogla isplatiti, on mora napraviti oko 38.000 kuna prometa u kafiću mjesečno, odnosno oko 50.000 kuna u restoranu”, poručuje Medak.
U tu kalkulaciju, naime, ne ulazi samo trošak plaće nego cjelokupni trošak poslovanja objekta, a to onda uključuje i cijene najma, režija i poreza. A recesija, sa svim lošim što ona nosi – od otkaza pa do manje kupovne moći potrošača – već nam je zakucala na vrata.
Sindikalci svjesni da će se plaće u turizmu smanjiti
I sindikalci strahuju da će plaće zaposlenih u turističkoj branši ove godine pasti. Doduše, sama osnovica plaća stalno zaposlenih ne bi se trebala mijenjati, ali poslodavci će, kaže Eduard Andrić, predsjednik Sindikata turizma i usluga Hrvatske, pokušati uštedjeti na dodacima poput božićnice, uskrsnice i stimulacija.
“Situacija je teška i plaće će se neminovno u ovoj godini smanjivati. Ipak, to će se postići rezanjem dodataka na plaću, dok se sama osnovica ne bi trebala dirati”, ocjenjuje Andrić za Index.
Kakve plaće očekuju sezonce ove godine?
No takva računica vrijedi za radnike koji su pokriveni kolektivnim ugovorima. Većina sezonaca, posebno onih u ugostiteljstvu, nije obuhvaćena kolektivnim ugovorom, već ovisi o tome što će dogovoriti s poslodavcem. Toga su svjesni i u sindikatu te kažu da bi očuvanju zaposlenosti u turizmu i ugostiteljstvu trebale pomoći i vladine mjere, među kojima je i ona o isplati 4000 kuna vladinog minimalca.
Upravo su to iznosi kojima barataju poslodavci kada zapošljavaju, primjerice, sobare i sobarice. Njihova mjesečna neto plaća, kažu sindikalci, i iznosi oko 4000 kuna. U slučaju radnika na recepciji ona se penje na 6000 do 6500 kuna. Kada je riječ o konobarima, njihove se plaće ove sezone u pravilu kreću u rasponu od 5000 do 6000 kuna.
“Pokušavamo sačuvati plaće na lanjskoj razini. Cilj je sačuvati radna mjesta do sljedeće sezone”, naglašava Andrić.
Kupujemo vrijeme i ostajemo ovisni o turizmu
Kupnja vremena prisutna je, čini se, i kod poslodavaca. Mnogi od njih su svjesni da će i koronakrizi prije ili kasnije doći kraj i da će se onda ponovno suočiti s problemom odljeva radne snage prema razvijenijim članicama EU. Oni svjesniji situacije stoga pokušavaju zadržati radnike nastojeći im što manje rezati primanja, što znači da moraju uštedjeti negdje drugdje kako bi sačuvali poslovanje u koronasezoni.
“Na tržištu rada vlada velika neizvjesnost. Turistička sezona će biti slaba pa će i sezonsko zapošljavanje biti slabo. S obzirom na znatno manje prihode tvrtki, logično je da će i plaće ove sezone biti manje”, upozorava za Index Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije. Ističe i da je Hrvatska previše vezana uz turizam. Međutim, smatra da se orijentacija našega gospodarstva na usluge neće značajnije promijeniti, posebno ako se uzme u obzir da slični trendovi prevladavaju i u razvijenijim ekonomijama.
“Navikli smo se na komforniji životni stil. U turizmu se tri mjeseca radi i doista naradi, ali to je ipak puno komfornije od cjelogodišnjeg rada u industriji i, posebno, u poljoprivredi. Zato ne očekujem da bi koronakriza mogla ostaviti neke dugotrajnije posljedice na tržište rada. Naravno, sve ovisi o tome koliko će kriza koju je izazvao koronavirus trajati. Ako se nastavi i u sljedećoj godini, onda će dio ljudi vjerojatno morati mijenjati profesiju i umjesto u turizmu i ugostiteljstvu raditi negdje drugdje”, zaključuje Bejaković za Index.