“Samo me ne pitajte tko će biti trener Zadra. Prema svim glasinama koje sam čuo, mogao bi nam doći i Željko Obradović“, našalio se na tečnom hrvatskom Dominic Gilbert, 24-godišnji krilni igrač KK Zadra i stavio veto na tu temu.
Zadar imao šansu
No tema nam s njim ne nedostaje. Australac hrvatskih korijena ove je sezone sreću, ali i minutažu pronašao u Zadru. Dok koronavirus nije prekinuo natjecanja, Zadrani su bili na vrhu hrvatske košarke. Uzeli su Krešin kup, a bili su i na čelu ljestvice prvenstva. No svi smatraju da nisu zaslužili naslov prvaka bez doigravanja, što je vrlo korektno od njih.
“Svaki sportaš želi uzeti titulu prvaka. Imali smo šansu ove sezone, ali ne želimo biti prvaci na ovaj način, bez da idemo u doigravanje”, rekao je Gilbert za Net.hr.
No za razliku od Hrvatske, nisu Zadrani u regionalnoj ABA ligi imali dobre rezultate. Sezonu su završili na posljednjem mjestu, a kaos zbog koronavirusa ih je zadržao u natjecanju. Dominic nam je objasnio zašto se Zadar toliko mučio u ABA ligi.
“Imali smo dosta čudnu sezonu. Svi smo vjerovali da možemo imati bolji skor od ovog. Pobijedili smo ove sezone Zvezdu, Budućnost i Cedevitu, a izgubili smo one utakmice koje smo trebali dobiti. Pogledajte, na primjer, naše dvije utakmice s Krkom i protiv Cibone. Sve smo to vodili, a na kraju smo se raspali. S ABA ligom smo na kraju imali sreće, ali sljedeće sezone ćemo biti puno bolji“, rekao je Gilbert.
Rijetko koji košarkaš ima živopisniju priču od Gilberta. Otac mu je Australac, majka Hrvatica iz Karlovca, a pradjed mu je bio iz Rusije. Rođen je u Hong Kongu, djetinjstvo je proveo u Sydneyju, a srednju školu (tzv. prep school) završio je u SAD-u. Bilo je Dominica diljem Amerike. Igrao je košarku u Mississippiju, u Los Angelesu i Renu, protiv nekih od današnjih NBA zvijezdi – Jalena Brunsona (Dallas), Josha Jacksona (Memphis) i Deandrea Aytona (Phoenix).
“Kad sam stigao u Mississippi, bilo je to kao da igram drugi sport. U SAD-u su svi atlete, dok se u Europi košarka više igra mozgom. Bila je to prava ‘pucačina’, teški run and gun. Ti su dečki već sa 16-17 godina zakucavali i to mi je bio znak da moram puno raditi na eksplozivnosti jer kod njih ničeg nema bez fizikalija“, objasnio je Gilbert.
Nakon srednje škole preselio se u Vancouver, 30. najbolje sveučilište u Sjevernoj Americi, gdje je proveo jednu godinu, ali se nije prijavio na draft, već je, iznenađujuće, otišao u Hrvatsku.
“Svi misle da je košarka na američkim sveučilištima vrh, no tako vam je kad idete na Duke ili na North Carolinu. Na mom mi se sveučilištu nije sviđalo to što nisam vidio napredak i što sam imao puno obaveza uz košarku. Došao sam zato u Hrvatsku kod trenera Andreja Tesle koji je po meni doktor košarke. Čovjek zna sve, od tehnike do taktike, fizičke spreme i psihologije. Dobio sam razne ponude i odlučio ostati tu. Baka mi je rekla da sam luđak, svi oko mene su na taj način reagirali, ali to je moja odluka i dobro mi je“, priznao je Dominic.
Odmah bi prihvatio poziv
Igrao je u Rijeci i Karlovcu dok nije stigao u Cibonu, a prošlog ljeta i u Zadar, gdje je pokazao da se na njega može ozbiljno računati. Jedan od najistaknutijih trenutaka u karijeri mu je onaj kad je Ciboni donio naslov prvaka Hrvatske košem u posljednjoj sekundi utakmice protiv Cedevite.
Jedan je od najboljih defenzivaca u ligi, oduševljava energijom na terenu, ali, kako kaže, pred njim je još puno rada.
“Zadovoljan sam obranom, ali moram popraviti igru 1 na 1. Najviše bih volio popraviti igru s loptom”, rekao je Gilbert.
Pred njim je cijelo ljeto jer hrvatska je košarka za ovu sezonu gotova. Zadar je još uvijek u trening-režimu. Pauzu će vjerojatno imati u sedmom mjesecu, no Dominic vjerojatno neće moći natrag u Australiju. Za igrača koji ima radnu etiku poput Dominica ovo je sigurno prilika da svoju igru podigne na još višu razinu.
A nije nemoguće ni da ga vidimo u reprezentativnom dresu. Kockastom, naravno. Jer, kako sam kaže, da ga izbornik Mršić odluči pozvati, ne bi dvojio ni sekunde i odmah bi prihvatio njegov poziv.