Odluka da se ne testiraju osobe bez simptoma je pogrešna. Trebali bismo povećati broj testiranja na raznim ljudima, no to bismo trebali činiti potpuno drugačijim mehanizmima.
Neki od vodećih medicinskih stručnjaka u SAD-u izrazili su novu sumnju u beskrajnoj debati o testiranju na koronavirus u toj zemlji jer standardni testovi pokazuju ogroman broj ljudi koji nose relativno beznačajnu količinu virusa.
Većina tih ljudi vjerojatno nije zarazna, a identificiranje može dovesti do zastoja i spriječiti da se na vrijeme pronađu oni koji doista mogu zarazu proširiti. No znanstvenici kažu kako rješenje nije testirati manje ili preskočiti testiranje onih koji nemaju simptome, kao što je nedavno predložio Centar za kontrolu i sprečavanje bolesti (CDC), piše New York Times.
Umjesto toga, novi podaci pokazuju potrebu za širom upotrebom brzih testova, čak i ako su manje osjetljivi. “Odluka da se ne testiraju osobe bez simptoma je pogrešna”, kaže dr. Michael Mina, epidemiolog s Harvarda referirajući se na preporuke CDC-a. “Ustvari, trebali bismo povećati broj testiranja na raznim ljudima, no to bismo trebali činiti potpuno drugačijim mehanizmima”, dodao je.
Kvantitativno pitanje
Najava administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa u četvrtak da će kupiti 150 milijuna brzih testova, mogla bi biti korak u tom smjeru. Najrasprostranjeniji dijagnostički testovi na koronavirus, tzv. PCR testovi, omogućuju jednostavan binarni “da” ili “ne” odgovor na pitanje je li osoba zaražena. No, slični PCR testovi na druge viruse otkrivaju i koliko je pacijent zarazan te tako pružaju grubu procjenu o tome koliko virusa ima u njegovu organizmu.
“Za sve koristimo istu vrtu podataka, a to je samo plus ili minus – to je sve. To koristimo za kliničku dijagnozu, za javno zdravstvo, za politiku odlučivanja”, rekla je Mina. No, smatra, “da ili ne” jednostavno nije dovoljno dobro. Količina virusa trebala bi određivati pacijentove sljedeće korake. “Mislim da je doista neodgovorno odreći se činjenice da je to kvantitativno pitanje”, kaže doktor Mina.
Većina nosi malu količinu virusa
PCR testovi amplificiraju genetski materijal iz virusa u ciklusima; što je manje ciklusa potrebno za detekciju, veća je količina virusa u uzorku. Što je veća količina virusa, vjerojatnije je da će pacijent biti zarazan. Podatak o broju ciklusa amplifikacije potrebnih da se virus pronađe, nazvan “pragom ciklusa”, nikad nije uključen u rezultate koji se šalju liječniku oboljelog pacijenta, iako bi upravo taj podatak mogao kazati koliko je osoba zarazna.
U tri seta podataka o testiranjima koji uključuju i prag ciklusa, a koji su prikupljeni u Massachusettsu, New Yorku i Nevadi, gotovo 90 posto osoba koje su na testu bile pozitivne, nose vrlo malu količinu virusa, otkrio je The Times. U četvrtak su u SAD-u zabilježena 45.604 nova slučaja. Kad bi se stope zaraznosti iz istraživanja u Massachusettsu i New Yorku primijenile na čitavu zemlju, to bi značilo da samo nekih 4500 osoba zapravo treba u samoizolaciju i da treba pronaći njihove kontakte.
Rješenje bi moglo biti da se prilagodi prag ciklusa koji se sad koristi kako bi se odlučilo da je pacijent zaražen. Neki testovi ograničeni su na 40, neki na 37, što znači da ste pozitivni na koronavirus ako je proces detektiranja virusa zahtijevao 40 ili 37 ciklusa.
Preosjetljivost testova
Testovi s tako visokim pragom ne detektiraju nužno samo žive viruse već i genetske fragmente virusa, ostatke od ranije infekcije koji ne predstavljaju nikakvu opasnost, što bi se moglo usporediti s pronalaženje jedne vlasi kose od osobe koja je davno napustila prostoriju, kaže doktor Mina. Svaki test s 35 i više ciklusa je preosjetljiv, slaže se i dr. Juliet Morrison, virologinja sa Sveučilišta Riverside u Kaliforniji. “Šokiralo me je da ljudi misle da bi 40 značilo pozitivno”, rekla je i dodala da bi puno razumnije bilo koristiti 30 ili 35 ciklusa.
Mina kaže da bi prag postavio na 30, pa čak i manje. Te promjene bi značile da bi količina genetskog materijala u uzorku trebala biti stotinu ili tisuću puta veća od trenutnog standarda da bi se rezultat testa uzeo kao pozitivan, odnosno, dovoljno pozitivan, a da bi zahtijevao nekakvu reakciju.
CDC se ogradio
Američka agencija za sigurnost lijekova i hrane (FDA) tvrdi da oni ne određuju koliki se prag ciklusa koristi za utvrđivanje je li netko pozitivan ili ne, nego da su “komercijalni proizvođači i laboratoriji postavili svoje pragove”. CDC ispituje korištenje pragova ciklusa za donošenje odluka te da je potrebna suradnja s FDA-om i proizvođačima testova kako bi se osiguralo da se testovi adekvatno koristili, a mi svi znali što rezultati doista znače.
Kalkulacije CDC-a sugeriraju da je jako teško detektirati živi virus u uzorcima koji su prošli više od 33 ciklusa. Iz nekih su laboratorija poručili da ih iz CDC-a nisu zamolili da im naznače vrijednosti praga ili da te podatke podijele s epidemiolozima. Primerice, laboratorij iz Sjeverne Karoline koristi Thermo Fisher testove na koronavirus, koji rezultate automatski bazira na 37 odrađenih ciklusa. Glasnogovornik laboratorija kaže kako oni koji su testove provodili nisu imali pristup detaljnim brojkama.
Propuštena prilika
Neki stručnjaci kažu da je to još jedna propuštena prilika da nešto naučimo o virusu. “Za mene je nevjerojatno da ljudi ne bilježe sve vrijednosti testiranja, nego samo vraćaju test označen kao pozitivan ili negativan”, kaže Angela Rasmussen, virologinja sa Sveučilišta Columbia u New Yorku. “Bilo bi jako korisno imati podatak je li netko tko je na testu pozitivan, ujedno i nositelj visoke ili niske količine virusa”, dodala je.
Zaposlenici Wadsworth Centra, laboratorija u New Yorku, imaju pristup vrijednostima praga ciklusa od testova koje su oni sami proveli te su analizirali podatke na zahtjev The Timesa. U srpnju je laboratorij identificirao 794 pozitivna testa temeljnih na pragu od 40 ciklusa. Da je prag bio 35 ciklusa, oko pola tih testova više ne bi bila pozitivna. Da je prag bio 30, negativno bi bilo čak 70 posto testova.
U Massachusettsu, od 85 do 90 posto ljudi koji su bili pozitivni uz prag od 40 ciklusa, to više ne bi bili da je prag bio 30, kaže Mina te dodaje da to znači da ni za jednog od njih ne bi bilo potrebano tražiti kontakte.
Ne testiraju one koje bi trebali
Drugi stručnjaci također su začuđeni. “Zaista sam šokiran da je tako visok omjer ljudi koji su bili pozitivni uz tako visok prag ciklusa”, kaže dr. Ashish Jha, ravnatelj Globalnog zdravstvenog instituta na Harvardu. Zaključuje da to znači da doista moramo na testiranje gledati na posve drugačiji način.
Jha kaže da je mislio da je problem s PCR testovima u tome što se ne može isporučiti količina, frekvencija i brzina potrebnog testiranja. “Sada uviđam da je najvažniji dio problema u tome da uopće ne testiramo ljude koje bismo trebali testirati”, kaže.
Scott Becker, izvršni direktor Udruge javnih laboratorija, kaže kako posebno brine broj ljudi s pozitivnim rezultatima koji nisu zarazni. To ga jako brine, jer je broj jako visok. Becker dodaje da se namjerava sastati s doktorom Minom kako bi razgovarali o problemu.
FDA tvrdi da ljudi možda nose manju količinu virusa ako su nedavno zaraženi, a manje osjetljiv test bi propustio te infekcije. No, taj se problem može lako riješiti, uvjeren je Mina. “Testirajte ih ponovno, šest ili 15 sati kasnije”, savjetuje. Brzi testovi bi takve pacijente brzo pronašli, čak i ako su manje osjetljivi, jer bi količina virusa brzo narasla.
Važna uloga PCR testova
PCR testovi i dalje imaju važnu ulogu, kažu Mina i ostali stručnjaci. Primjerice, njihova osjetljivost je važna za otkrivanje novoinficiranih ljudi koji će sudjelovati u testiranju novih lijekova. Međutim, s 20 ili više posto ljudi iz nekih dijelova zemlje koji su na testu bili pozitivni, Mina i ostali dovode u pitanje korištenje PCR testova kao glavnog dijagnostičkog alata.
Ljudi zaraženi novim koronavirusom su najzarazniji oko dan ili dva prije pojave prvih simptoma, pa sve do pet dana nakon prestanka simptoma. Uz trenutnu stopu testiranja, “frekvencija testiranja neće biti dovoljno velika da bi se doista detektiralo nekoga u tom prozoru”, kaže Mina.
Jako osjetljivi PCR testovi činili su se kao bolja opcija za praćenje koronavirusa na početku epidemije. Ipak, za trenutna žarišta potrebni su testovi koji su brzi, jeftini i kojih ima dovoljno da bi se dovoljno često testiralo sve one koje je potrebano testirati, pa čak i ako su sami testovi manje osjetljivi.
“Možda neće uloviti baš svakog čovjeka koji može prenijeti zarazu, ali će detektirati većinu najzaraznijih ljudi, uključujući i superširitelje. Samo to bi moglo biti dovoljno da se epidemija svede praktički na nulu”, kaže Mina, piše New York Times a prenosi Net.