Prometni stručnjak o stravičnoj nesreći kod Maslenice: “Policija nedovoljno sankcionira nevezivanje, krivi su i roditelji”
Prometni stručnjak Željko Marušić na portalu autoportal komentirao je tešku prometnu nesreću kod Maslenice u kojoj su poginule djevojčice u dobi od 5 i 9 godina:
“Govorio sam i pisao stotinu puta, ali treba i dalje, dakle: da je barem jedno od dva vozila (Fiat Punto, Audi) koja su se jučer sudarila na raskrižju državne i županijske ceste između Maslenice i Zatona Obrovačkog imalo sustav autonomnog kočenja, Autonomous Emergency Braking (AEB), nesreća vjerojatno ne bi imala tragičan ishod. A da su oba vozila imala sustav AEB, nesreća se vjerojatno ne bi ni dogodila!
Ali za takva vozila ‘pametna i odgovorna’ država određuje poseban ‘harač’, trošarinu (PPMV) i dodatan godišnji porez, najviši na nova vozila, kao da već dva inicijalna, prvi u marži, kao dijelu osnovne cijene (sklop poreza poslovanja) i drugi u PDV-u, porezu i na porez, jednom od najviših na svijetu nisu dovoljna! Tako cijenu koju diler plati tvornici, zbir četiri razine oporezivanja udvostručuje!
Pa gdje je tu ne samo prometna sigurnost, nego i ekonomska logika (stradavanja znatno koštaju, na više načina, a neka, poput jučerašnjeg, su neprocjenjiva, nepovoljno utječu na turizam…), nacionalna sigurnost, a i temeljna inteligencija (IQ) u vlasti?!
Iz nepotpunih informacija prilično je Jasno da je ovdje riječ o podijeljenoj odgovornosti za krivnju. Primaran je krivac vozač Fiat Punta, koji je u raskrižju oduzeo prednost Audiju, počinivši prekršaj po članku 57. stavak 4 Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
No, prilično je izvjesno da je u krivnji za tragičnu nesreću sudjelovao i vozač Audija, jer je najprije prekršio temeljni članak 51. stavak 1, ne prilagodivši brzinu uvjetima na cesti, a posebno članak 58. stavak 1, jer je u raskrižje ušao neprilagođenom brzinom. Istraga će pokazati i je li bio i u prekoračenju brzine prema članku 53., na što ukazuje dinamika kretanja vozila nakon sudara i posljedice. No, najgore je što djevojčice od 5 i 9 godina nisu bile propisno vezane u propisanim sjedalicama, odnosno polusjdalicama, temeljem uzrasta.
To otvara pitanje i tercijarne odgovornosti, prometne policije, koja nedovoljno učinkovito kontrolira i sankcionira nevezivanje u automobilu, posebice kad su u pitanju djeca. Naravno, tu je uvijek riječ o krajnjoj neodgovornosti vozača, roditelja, koji zanemaruju obvezu propisnog vezivanja djece i na najkraćim dionicama.
Ova užasna prometna nesreća, a i prethodne s golemim gubitkom mladih života nesreća pokazala je, treba to otvoreno iznijeti – Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa je krahirao. A to se, očekivano dogodilo jer se fokusirao na ono što nije prioritetno.
Prioritet je poboljšanje nadzora i unapređenje pravosuđa u svrhu povećanje izvjesnosti kažnjavanja te subvencioniranje, a ne penaliziranje (sic!) sigurnosnih sustava u prometu.
Osim navedenoga to bi značilo postavljanje radarskih kamera na svim opasnim lokacijama. Samo jedna širokopojasna (360 stupnjeva) u konkretnom raskrižju vjerojatno bi spriječila tragediju. Vozači bi, zbog straha od kazni, više pazili da ne oduzimaju prednost, ne bi se punom brzinom zalijetali u raskrižje…
A činjenica da je primarni krivac 66-godišnjak, naglašava važnost pooštravanja zdravstvenih pregleda za stare vozače, što treba osloboditi populizma i demagogije. Oni koji govore o diskriminiranju, ugrožavanju ljudskih prava starih vozača, neka razmisle o ljudskim pravima ostalih sudionika u prometu, žrtava.
To treba gledati kao ‘win-win’ model, posebice ako bi ga država subvencionirala pa bi stari vozači pregled plaćali samo 50 kuna. Taj im pregled smanjuje rizika da skrive tragičnu nesreću i upropasti posljednje godine života, može otkriti tešku bolest u ranoj fazi i produljiti im život…