Evo što kaže matematika

Statističar izračunao; Koliki rizik uistinu predstavlja korona? Rezultati su frapantni, a ima i važnu poruku za državni vrh

Ilustrativna fotografija
Tamni način

Je li moguće da je cijela situacija s koronavirusom jednostavno prenapuhana? Statističar i kolumnist Financial Timesa Tim Harford izbacio je takvu računicu da je nemoguće ne zapitati se – čemu tolika drama?

Ovaj je stručnjak ponudio malo drugačije gledište na globalnu pošast koja kosi sve pred sobom, a najviše od svega – ekonomiju. Harford je uzeo u obzir 65.000 zabilježenih smrti od Covida-19 u Velikoj Britaniji. Nama se to čini puno, ali riječ je zapravo o manje od 0,1 posto sveukupnoga stanovništva te zemlje.

“Ovaj virus je ubojica i ne dopustite da vam itko kaže drugačije”, istaknuo je za Daily Mail, ali onda se bacio na matematiku i stvari odjednom izgledaju znatno svjetlije. Navedena stopa smrtnosti znači kako je jedva jedan od 1000 Britanaca umro od ove zarazne bolesti.

S druge strane, ekonomija je u nemjerljivo lošijem stanju, državni dugovi strelovito rastu, a roditelji se boje svoju djecu slati u školu. Brojni uredi zjape prazni, a tako i željezničke stanice, pa i neki trgovački centri. Sveučilišni predavači traže da studenti ne dolaze na fakultete. Sve to, a dosad je 99,9 posto zemlje preživjelo prvi val zaraze, čudi se Harford.

Velika većina ljudi koji su umrli bili su stariji od 65 godina, a činjenica je da ćete, ako imate manje od 60 godina, vrlo vjerojatno preživjeti, čak i ako uhvatite virus. Ako ste ranjivi ili stariji, već ste trebali poduzeti sve razumne mjere predostrožnosti. U rijetkim slučajevima virus može ubiti mlađe od 30 godina, napominje kolumnist.

Što je mikrosmrtnost i zašto je ovdje važna?

S obzirom na trenutačno nizak rizik od infekcije, u kombinaciji s malim rizikom od bolesti, prosječni je 30-godišnjak, smatra Harford, daleko izloženiji opasnosti u vožnji motorom, na skijanju ili jahanju, nego od virusa.

Sve ove aktivnosti nose neke rizike, ali rizike koje većina nas prihvaća. Mladi ljudi imaju puno veću vjerojatnost da će poginuti u prometnoj nesreći nego od Covida-19. Ipak, odbijanje ulaska u automobil iz straha da ćete biti ubijeni, smatrat će se simptomom teške tjeskobe.

Kada procjenjuju rizik, statističari ponekad govore o “mikrosmrtnosti”. Mikrosmrtnost podrazumijeva ono kada imate jedan u milijun slučajeva. Da bismo to stavili u perspektivu pandemije, Harford prenosi podatke jednoga epidemiologa

“Redovito kupanje nosi 0,3-postotnu mikrosmrtnost – to jest, otprilike jedna osoba umire u kadi na svaka tri milijuna ljudi. Je li vaša šansa za smrt u kadi veća ili manja od rizika da vas danas ubije Covid-19? Hajdemo izračunati”, izjavio je ovaj stručnjak, a ovo su njegovi rezultati.

Najgore je iza nas, pa čemu onda panika?

U Britaniji se oko 40 ljudi od svakoga milijuna zarazi virusom svaki dan, prema najboljoj procjeni koju je Harford dobio iz Ureda za nacionalnu statistiku. Od tih 40, možda će jedan posto umrijeti, a još jedan posto trpjeti dugotrajne komplikacije.

U prosjeku je danas jedan od dva milijuna života pod rizikom od koronavirusa. To nije ništa – u zemlji kao što je Velika Britanija to bi značilo 67 smrtnih slučajeva ili teških bolesti na dnevnoj bazi. Ali ni to nas ne bi trebalo prestraviti. Izlazak iz kuće i rizik od izloženosti koronavirusu trenutno nije puno ozbiljniji od redovitoga kupanja tijekom cijele godine.

Izgledi za tragedije u kupaonicama nikada nisu zatvorili neku zemlju. Kolumnist naglašava kako ne misli omalovažavati težinu bolesti kada je ona prvi put pogodila zemlju. U ožujku nismo uspjeli uvidjeti rizik, posebno za ljude u staračkim domovima.

Kako se virus brzo širio, previše je tih stanovnika platilo strašnu cijenu. Ali najgora je kriza već odavno iza nas, smatra ovaj statističar. Puno smo bolje pripremljeni, s odgovarajućim zalihama zaštitne opreme – vizira, zaštitnih maski i sredstava za dezinfekciju. I puno smo upoznatiji s problematikom.

Nevidljiva šteta je lošija od one očite

Presudno je da svi nastavimo sa svojim mjerama opreza, čestim pranjem ruku i održavanjem društvene distance. Učenicima, studentima i roditeljima treba osigurati zaštitu od zaraze u obrazovnom okruženju, a mogućnost da se mlada osoba teško razboli praktično ne postoji.

Život je pun opasnosti. No, za mlađe od 30 godina Covid-19 u gotovo svakom slučaju – nije jedan od njih, tvrdi Harford. Međutim, rizik od onoga što on naziva “nevidljivom štetom” zaista je zastrašujući. Nevidljiva šteta je šteta nastala neželjenim posljedicama naših postupaka.

Zato je toliko važno pravilno čitati statistiku. Trenutačni porast prijavljenih infekcija ne znači da se NHS suočava s ogromnim priljevom slučajeva kao što je to bilo u proljeće. To znači da smo postali prilično dobri u uočavanju infekcije, koja je prije šest mjeseci bila nova i žestoka.

Zato kolumnist Financial Timesa upozorava da je sasvim dovoljno pridržavati se svih mjera, koje već znaju i vrapci na grani, ali nipošto ne zaključavati cijeli svijet. “Samo se sjetite Fukushime – ne dopustite da nas ubiju mjere opreza!”, poručio je znakovito, a prenio Net.

Ostavi komentar koristeći Facebook