Dobrom voljom i velikim srcem prolaznice spašen je virski galeb Gojko; “Ležao je nemoćno. Uzela sam ga i odnijela kući”
Krajem devetog mjeseca, kod plaže Luka koja se nalazi na jugoistočnome dijelu otoka Vira, dok je šetala psa, 65-godišnja umirovljenica Ljiljana Maričić ispod klupe je primijetila do posljednjega pera pokislog, nepokretnog galeba.
“Ležao je nemoćno, kada sam mu prišla nije uopće reagirao agresivno, štoviše mirno sam ga uzela, a on se nije pokušavao obraniti. Kasnije sam od drugih ljudi preko Facebooka saznala da on tu leži već nekoliko dana. Zato je bez hrane i vode tako onemoćao”, govori nam Ljiljana, koja sa suprugom obitava u Karlovcu, dok ljeti iznajmljuje apartmane na Viru, piše Glas otoka.
Tih je dana Vir bio popraćen jakom olujom s tučom pa naša sugovornica vjeruje da je to razlog stradavanja galeba kojemu su mlađi članovi obitelji nadjenuli ime Gojko.
“Odnijela sam ga kući i tu sada počinju problemi jer ne znate kako mu pomoći. Prvo sam nazvala nekoliko veterinarskih ambulanti u Zadru, ali oni se ne bave divljim životinjama, pa tako nisam uspjela dobila korisne informacije. S obzirom da nije htio jesti ni piti, pokušala sam ponovno preko Facebooka u virskim grupama doznati kako dalje i tim sam putem dobila informaciju da bi ga mogao zbrinuti Centar za zbrinjavanje i pomoć divljim životinjama AWAP iz Zagreba, koji radi u sklopu Zoološkog vrta”, pripovijeda nam umirovljenica te dodaje kako je tada došla do gđe Ingeborg Bata koja joj je pružila prve savjete kako ga hraniti na špricu usitnjenom hranom.
Ubrzo je stekla praksu hranjenja špricom, međutim, otkriva nam, galeb još uvijek nije pokazivao znakove poboljšanja.
“Nije mogao stati na noge, jedino je glavu držao u zraku. Tada sam od jedne gospođe na Viru koja također šeta psa po plaži saznala da postoji veterinarska ambulanta Puntamika u Zadru, koja pregledava i divlje životinje. Tako smo otišli tamo, veterinar ga je pregledao i rekao da nema nikakvih lomova, nije imao temperaturu, rekao je da je samo jako iscrpljen, te da ga nastavimo hraniti na isti način. Stradao je vjerojatno u toj oluji i tuči, a možda se zaletio u neki brod ili stijenu”, priča Ljiljana Maričić za Glas otoka te napominje da je pregled bio besplatan.
Tada je Gojko počeo pokazivati prve znakove oporavka i fizičke kondicije, a naša sugovornica ga je nosila na plažu gdje bi ležao i kljunom si čistio perje.
“Tada sam prvi put osjetila jačinu galebova kljuna jer kada te uhvati kao da te netko primi kliještima, stoga sam ga od tada počela hraniti u rukavicama”, ističe umirovljenica, koja je zahvaljujući svojom dobrom voljom i velikim srcem galebu omogućila da se postupno počne oporavljati. Gojko je pretežito boravio u velikom obiteljskom dvorištu s vrtom i voćnjakom u Karlovcu, gdje bi ga Ljiljana uz pomoć supruga držeći svako za jedno krilo prošetavali te je tako galeb nakon nekog vremena konačno samostalno stao na noge. Danas već samostalno i jede, a do konačnog oporavka Gojko će se nalaziti u Centru AWAP u Zagrebu gdje prima terapije i druži se sa još četiri galeba koja su također imala tu sreću naći se u oporavilištu. Vjeruje se da će se Gojko vratiti na svoj Vir u travnju 2021 godine.