Već 25 godina Ognjen Golubić dio je HRT-ove ekipe, a u domove gledatelja često ulazi prvi. I to doslovno jer zahvaljujući voditeljskom angažmanu u emisiji “Dobro jutro, Hrvatska” taj 47-godišnji Brođanin najaktualnije informacije gledateljima donosi gotovo svako jutro već od 6.30. U vrijeme pandemije i potresa koji su zadesili Hrvatsku njegova je zadaća još odgovornija, a ustajanje u ranu zoru, ponekad čak i prije pet sati, više mu ne pada teško.
– Tko rano rani – cijeli dan je pospan! No ne i mi… Već u šest sati studio je pun kolega, kamermana, rekvizitera, asistenata… Tako da i prije šest sati nema pospanih nego nasmiješenih lica te nam tako počinje gotovo svako jutro. Gostima glazbenicima je najteže jer su nerijetko na tonskoj probi već u pet ujutro pa nisu sigurni završava li im ili tek počinje gaža… Pokušavamo ih oraspoložiti, a oni nas najčešće pitaju kako možemo funkcionirati tako rano ujutro – ističe Ognjen koji se još privikava na život po pravilima novog normalnog.
– To novo je sve samo ne normalno, pa se svi pokušavamo iz nenormalnog izvući što lakše i neokrznuti. Nedostaje nam druženja i putovanja, sportskih događanja, a najviše smijeha. Na poslu smo zbog pandemije češće online. Na redakcijske smo sastanke potpuno zaboravili, a i snimanje reportaža i priča na terenu ima manje nego ikad. Svi oni događaji koje smo godinama pratili svedeni su na minimum, a pripremiti tri sata emisije svaki dan te pri tome pokušati barem malo gledateljima uljepšati jutro i dan, postao je pravi izazov – ističe voditelj. Emisiju često vodi u paru s kolegicom Doris Pinčić koja je posljednjih tjedana na meti gledatelja koji si uzimaju za pravo komentirati njezinu frizuru, izgled i odijevanje. Kako Golubić gleda na sve to? Smatra li da je muškarcima u medijskom svijetu ipak lakše jer ih se ne promatra toliko kroz prizmu izgleda?
– Neki je dan jedan gledatelj napisao da izgledam kao da me izbacila poplava. No njegov komentar nije završio kao naslov dnevnih portala. A mene je pogodila ta neravnopravnost među spolovima. Eto, kolegica veže kosu u rep i nema onog tko to nije prenio i komentirao. Baš sad razmišljam da pustim kosu pa da jednom i ja svežem rep. Nevjerojatna je ta želja i neiscrpna energija koja se troši na vrijeđanje i omalovažavanje iza skrivenog imena na društvenim mrežama. No ako su neki nakon takvog negativnog komentara bili sretniji, meni je drago da smo im život učinili barem malo ljepšim. Jer dobro je činiti dobro – odgovara Ognjen.
U četvrt stoljeća, koliko je na HRT-u, prošao je kroz brojne redakcije, i to kao novinar, reporter, ali i urednik. Najviše se veseli, kaže, reportažama o običnim ljudima, koji su naši svakodnevni heroji. – Obožavam raditi i putopisne reportaže iz Hrvatske i svijeta koje snimam u slobodno vrijeme. Ljetos sam, tako, snimio lov na kornatske ovce, a početkom prošle godine putopisnu priču iz Južne Afrike. Inače, karijeru sam započeo na radiju i nerijetko se prisjetim radijskih snimanja iz Domovinskog rata kada sam razgovarao s izbjeglicama. Kasnije i na televiziji te potresne ispovijesti ljudi koji su sve izgubili pamtim cijeli život – iskren je Golubić. Voditeljsku ulogu ima i u emisiji “Istrage prometnih nesreća” koja razjašnjava najčešće uzroke nesreća na cestama koje su u posljednje vrijeme sve češće. Posljedice nesreće na svojoj koži osjetio je svojedobno i Golubić jer je sudjelovao u prometnoj nesreći koja je završila težim ozljedama njegova suvozača.
– Moj radijski kolega Hrvoje Grgić tada je teže stradao. Srećom, uspio se oporaviti, no mnogi nemaju te sreće i traume ostaju za cijeli život. Često se za upravljač sjeda umoran, dekoncentriran, ali i pod utjecajem alkohola, a posljedice takvih nepromišljenih radnji ostaju trajne – upozorava Golubić i dodaje kako se, srećom, svijet vozača mijenja pa je svake godine sve manje smrtno stradalih, no i dalje uz veliku materijalnu štetu i brojne osobe s trajnom invalidnošću. A osim što emisijom pokušava utjecati na vozače da budu savjesni, svojim angažmanom nastoji poboljšati i zagrebački kvart u kojem već godinama živi. Rodni Slavonski Brod zamijenio je tijekom studentskih dana Zagrebom, a prije nekoliko godina prozvan je herojem Kajzerice jer je inicirao gradnju osnovne i srednje škole te dječjeg vrtića, a osnovao je čak i udrugu “Zakaj? Za Kajzericu!”.
– Heroji su svi stanovnici Kajzerice koji svom kvartu žele dobro. Zadnje četiri godine radom u Mjesnom odboru shvatili smo kakve lokalne političare imamo i da su katastrofalno upravljali gradskom imovinom. Čak i sada rasprodaje se sve što se može unatoč svim našim apelima da se zaustavi rasprodaja gradske imovine. Kajzerica je predivan kvart uz Savu. Iako građevinski preizgrađen, još je uvijek lijep za život. A sad zamislite da se zahtjevi građana poslušaju. Pa gdje bi nam bio kraj – kaže Golubić koji je poznat i po tome što vodi poprilično zdrav i aktivan život, a u tome ga nije omeo ni lockdown zbog kojeg su teretane zatvorene već mjesecima. – Bicikl i trčanje, unatoč silnoj želji pojedinaca, još nisu na listi stvari koje se ne smiju činiti. Tako da svaki slobodan trenutak koristim za trening, kao svaki muškarac srednjih godina, za koje se uobičajeno kaže da su u krizi. Tako sam si ja zadao novi cilj, a to je sudjelovanje u Ironman utrci. Taj zahtjevni izazov zahtijeva i svakodnevni trening, pa se tako i ja zadnjih devet tjedana trudim pratiti sve zadane vježbe. Zasad bez ijednog propuštenog treninga – ističe TV voditelj koji je ujedno i ponosan otac tinejdžerice Duge koju ima s nevjenčanom suprugom Bojanom.
Najviše ga žalosti, kaže, što Dugi život trenutačno prolazi u četiri zida.
– Djeca danas nemaju ništa od mladosti kakvu smo mi imali i ne uživaju u druženju. Koliko god to grozno zvučalo, imam osjećaj da su poput malih, nepravedno zatočenih zatvorenika. Žive život bez prijatelja, bez sportskih aktivnosti, bez odlazaka na koncerte i putovanja. Vrijeme je da netko razmisli kako će se dugoročno na njih odraziti ova kriza i neka ih se napokon pusti da žive kao što su živjeli prije prvog zaključavanja – napominje Golubić i dodaje kako u ovim izazovnim vremenima najviše strahuje za zdravlje svojih roditelja i obitelji.
– Nitko ne može pobjeći pandemiji, a uzastopni potresi prekidaju nas u svakodnevnoj rutini. Uz činjenicu da su oba “neprijatelja” nevidljiva i nepredvidljiva, svaki dan prolazi nam u neizvjesnosti i iščekivanju. Kažu da se radnja filma “Mad Max”, s Melom Gibsonom, događa u 2021. Nadam se da neće biti u pravu – zaključuje Golubić za Večernji list.