U Hrvatskoj je Dan žalosti; Franjo je kuhao supruzi, najmlađa Laura šetala je ulicom…

Hrvatska danas tuguje za sedam žrtava razornog potresa na Baniji. Potres jačine 6,4 po Richteru njihove kuće nisu izdržale. Srušile su se do temelja. Životi Laure Cvijić, Franje i Maria Tomića, Dušana Bulata, Mile Jurkovića, Darka Kozića i Stanka Zeca su ugašeni, piše Jutarnji list.

Otac i sin, Franjo i Mario Tomić, uobičajeno su provodili vrijeme, čekajući suprugu i majku Radmilu da se vrati s posla. Franjo je za štednjakom, priprema ručak kako bi svi zajedno za stol kad dođe. Gulaš se taman polako kuha, da meso bude mekše, kako svi vole.

U 12.19 sati svijet se zauvijek promijenio. Zemlja se zatresla tolikom silinom da nisu stigli niti reagirati. Trokatnica se srušila kao kula od karata. Propala je u zemlju. Doslovno. Otac i sin, Franjo i Mario, ostali su ispod ruševina. Život im se ugasio u trenutku.

– Nije zato što su moji, pitajte bilo koga, bili su obojica sjajni, uvijek od pomoći. Mirnog karaktera – kroz suce Jutarnjem oca i brata opisuje Marina Tomić Šantek.

Još je troje mještana Majske Poljane izgubilo život u potresu. Dušan Bulat, Mile Jurković i Darko Kozić.

Mladi Darko Kozić (20) u Majske Poljane došao je s obitelji tek nedavno. Bio je veliki radnik i jako dobra osoba. Neiskvaren dečko, a život ga nije mazio. Nakon završene srednje škole zaposlio se u pilani u Glini, i prošle godine je uspio dobiti kredit kojim su kupili kuću u Majskim Poljanama. Kupio je i automobil, što mu je bila velika želja. Želio je jednoga dana imati svoje imanje i traktor.

– Uvijek je volio raditi i popravljati nešto oko auta i motora – rekao je o svojemu prijatelju iz srednje škole Hrvoje Savić.

I Stanko Zec radio je baš ono što je volio. Iako na sredini sedmog desetljeća, nije kanio odustati od mjesta crkvenog orguljaša. Orgulje su bile i zadnje što je za života vidio.

– Bili smo u crkvi kako bismo pokupili vrednije stvari na oltarima, za koje smo se bojali zbog potresa od dan ranije. Stanko je otišao prekriti orgulje da se ne bi zaprašile. U nekom je trenutku, kasnije sam saznao da je to bilo u 12.19, uslijedio stravičan udar. Vidio sam ogroman luster kako pada s crkvenog svoda. Sve je prekrila prašina, cigle, žbuka…

Preživio sam. Stanko, na ogromnu žalost svih nas, nije – ispričao je Božidar Škofač iz Žažine u općini Lekenik, prijatelj i susjed nesretnoga Stanka.

Majka Laure Cvijić ne može nego vrištati. Bol je prevelika.

Njezina djevojčica izrastala je u djevojku čija je strast bio ples. Za svoj rođendan, 22. prosinca, s prijateljima se baš naplesala. Napunila je 13.

Tjedan dana kasnije više je nije bilo. Teško je majci to prihvatiti, žaluju i prijatelji. Voljeli su veselu Lauru.

– Bila je jako dobra, izgledala je malo starija za svoje godine, bila je pametna i znala što želi, baviti se plesom – govore prijateljice o Lauri.

Laura je najmlađa žrtva strašnog potresa. Kad su je izvukli ispod ruševina, željeli su vjerovati da je njezino mlado srce možda izdržalo ogromnu kušnju. Dugo su joj pokušavali vratiti bilo.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...