Je li konačno došao spasitelj Hajduka, hoće li mu skandirati Niko kao Hajduk iz Splita? Koga je izgubila Gorica, a koga je dobio Hajduk angažiranjem 37-godišnjeg Litavca Mindaugasa Nikoličiusa za sportskog direktora? To pitanje ponajviše zanima armiju navijača Hajduka, razočaranih i frustriranih svim neuspjesima i krivim koracima splitskog kluba u posljednjih petnaestak godina.
Je li zadarski zet, iz grada Nida na Baltičkom moru, konačno taj spasitelj kojeg se toliko čekalo i čovjek koji će preokrenuti trend da Hajduk, poslije godina pada, krene uzlaznom putanjom? Ako je suditi po svemu što je napravio u dosadašnjoj karijeri, Niko, kako su ga svi zvali u Velikoj Gorici, ima predispozicije za velike stvari. Iako dolazi iz zemlje košarke, od malih nogu bio je zaljubljen u nogomet, pišu Sportske novosti.
Najprije je odlazio na utakmice kao navijač Atlantasa iz Klaipede, a studirajući pravo, prvi posao mu je bio u administraciji Litavskog nogometnog saveza. Uporan i izuzetno ambiciozan, već sa 23 godine dobiva priliku života, te preko poznatog litavskog tajkuna ruskog podrijetla Vladimira Romanova, postaje sportski direktor škotskog Heartsa. Proslavio se najskupljom prodajom vratara u Škotskoj, kada je Craiga Gordona transferirao u Sunderland za devet milijuna funti, a još nekoliko igrača prodao je za iznose od dva do tri milijuna funti. Paralelno je počeo stvarati mrežu agenta suradnika po cijelom svijetu, a u svakom klubu gdje je bio posebno je inzistirao na što široj skautskoj službi. Čak 15 trofeja osvojio je u osam godina boravka u Žalgirisu iz Vilniusa (2010. – 2018.) kao sportski direktor (četiri prvenstva, šest Kupova i pet Superkupova), uz dvadesetak europskih utakmica.
Kada je došao u Žalgiris, klub je bio pred bankrotom, a vrlo važnu riječ u njegovu vođenju imali su najžešći navijači, što je odlična paralela s Hajdukom. Dakle, Nikoličius već ima iskustva sa “socios” modelom vođenja kluba, što mu je veliki plus kada dolazi u tako kompleksnu sredinu kao što je Split. Ono na čemu će posebno inzistirati i što je sigurno bila jedna od najvažnijih tema u pregovorima s predsjednikom Jakobušićem jest – samostalnost u radu i odlučivanju. Nikoličius ne voli nikakva uplitanja sa strane, odluke u svom sektoru želi donositi sam i za njih je uvijek spreman odgovarati. Važno je reći i da mu novac nije na prvom mjestu, on i inače dolazi iz vrlo bogate obitelji, govori čak sedam jezika i u Splitu se očekuje predstavljanje na hrvatskom, te je u nogometu spreman biti od 0 do 24. Pravi fanatik posla, kao što je bio i trener Dambrauskas. Dalmaciju obožava i ne samo zato što je oženio Zadranku Josipu Jurlinu, s kojom je u listopadu prošle godine dobio kćerku Sofiju, već kao sjevernjak voli toplu klimu i dalmatinsku kuhinju, a naročito morsku ribu.
U mnogim razgovorima isticao je i važnost navijača za svaki klub (“kada vidiš 20.000 ljudi na stadionu u Škotskoj, od nogometa se više ne možeš odvojiti”), spominjući i Torcidu kao simbol odanosti. Onu poznatu tezu “da se za Hajduk ne navija, već se za Hajduk živi”, Nikoličius je zasigurno spreman upotrijebiti za svoj rad i angažman u Hajduku, kojeg vidi kao ključnu stepenicu za neki budući odlazak u neki moćni europski klub…