Isklesan lik Đorđa Balaševića krasi kuću bivšeg zadarskog studenta: “On je cijeli život oko nas. U svakoj svirci, na svakoj zabavi, u svakoj samoći…”

Kuću Luke Žužula, našeg bivšeg sugrađanina i studenta zadarskog sveučilišta, krasi u kamenu isklesan lik jednog od najvećih kantautora s ovih prostora, nedavno preminulog Đorđa Balaševića.

Smješten je u Imotskoj krajini, gdje se Lukina obitelj već generacijama bavi klesarstvom.

Jedan od razloga napuštanja Zadra i povratka u rodnu grudu, kazuje nam ovaj profesor povijesti, bila je upravo ljubav prema kamenu.

– Skulptura je nastala prije dvije godine. Naime, radili smo jednu kamenu pergolu (nadstrešnicu) i to je stvarno velik i zahtjevan projekt. Trajao je dvije godine, otac, brat i ja svakodnevno smo oblikovali kamen. Kad sam crtao projekt, zamislio sam da to bude jedan terapeutski prostor za okupljanje meni dragih ljudi. Oduvijek mi je bio san u kamene zidove staviti glave, kao što je Juraj Dalmatinac to napravio na Šibenskoj katedrali. Maštao sam, na početku, da to budu glave meni najdražih pisaca: Danilo Kiš, Mirko Kovač, Filip David, Borislav Pekić i Radomir Konstantinović, ali budući da sam se zadnjih godina više posvetio glazbi, a i brat je cijeli u toj priči, izbor je pao na glazbenike. Kriterij je bio jednostavan, stavit ćemo kantautore koji su obilježili naše živote. Za Balaševića smo se odlučili lako, njega slušamo od malena i svima nam je poveznica. Osim njega izbor je pao još i na Arsena, Tomu Bebića, Štulića i Miladina Šobića. Balašević je, naravno, dobio centralno mjesto, priča nam svestrani 37-godisnjak, zaljubljenik u knjigu, poeziju, dobru pjesmu i gitaru. Srce ovog emotivca sve je samo ne kameno, ali venama zato kola ljubav prema starom zanatu.

Za izradu Balaševićeve figure trebala su puna dva tjedna.

– Izrađen je od našeg kamena (dolita) koji je užasno težak za obradu zbog svojih svojstava. Svi se u obitelji bave nekom vrstom umjetnosti (slikarstvo, dizajnom, književnosti…) , ali kiparstvom uglavnom otac, iako je samouk. Brat i ja planiramo ozbiljnije pokušati svladati zanat. Osobno se klesarstvom bavim već 15 godina, otac preko 40 godina i vrstan je majstor poznat u našoj krajini. Ja sam se iz ljubavi prema kamenu, između ostalo, i vratio u Imotski, priča nam Luka.

S Balaševićem je prolazio kroz mladost, smijao se, patio, zaljubljivao… Jednom riječju, spoznavao svijet.

– Balaševića slušam otkako znam za sebe i ne pričam samo o glazbenom utjecaju. Balašević me odredio, prije svega kao čovjeka. Slušao sam ga intenzivno u procesu odrastanja, a nikada zapravo nisam stao, i poezija koju je on pjevao davala mi je odgovore na mnoga pitanja, od onih moralnih, intelektualnih, pa do onih čisto svakodnevnih i životnih. Njegovi koncerti su mi samo potvrđivali inteligenciju, talent i veličinu tog čovjeka. Bio sam na njih okruglo 10. I mogu reći da je Balašević cijeli život tu, oko nas. U svakoj našoj svirci, na svakoj zabavi, u svakoj samoći… Postoje momenti koji su toliko intimni da ga smatram svojim najboljim prijateljem i doživotnim (nedostižnim uzorom) na svakoj razini, zaključuje Luka.