U Hrvatskoj ne postoje privatne plaže jer se pomorsko dobro ne smije privatizirati. Šest metara od crte mora prema kopnu je pomorsko dobro odnosno javno dobro. Ovo čak nije ni opće dobro, jer nema vlasništva.
Pitanje je može li se ograničiti upotreba plaža, primjerice koncesijom?
Može, ali to su rijetki slučajevi koji moraju biti predviđeni i u dokumentima prostornog uređenja i sve to mora biti navedeno već u uvjetima raspisivanja samog natječaja. Najviše takvih plaža je upravo u Zadarskoj županiji, donosi dnevnik.hr.
A primjerice – Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska županija takvih plaža pod koncesijom nemaju.
Takvih je svega 18 plaža u Hrvatskoj. Radi se o nudističkim plažama, ili plažama koje se vežu na neki hotel ili kamp. Pod koncesijom su tri plaže u Istarskoj županiji, pet u Primorsko-goranskoj, dvije u Ličko-senjskoj, šest u Zadarskoj županiji te dvije u Šibensko-kninskoj.
Osim na plažama gdje koncesija isključuje opću upotrebu, nitko vam ne može zabraniti i naplatiti ulaz na plažu. I tko god uzurpira javno dobro, mogao bi platiti propisanu kaznu po Zakonu o pomorskom dobru koje sežu i do 150.000 kuna.
A u tisućama, i to kilometara mjeri se hrvatska obala – 6278 km duga nam je obala, s 1244 otoka, a imamo oko 2000 plaža, tako da uistinu svatko može pronaći komadić raja za sebe.
Ali ipak treba se držati nekih nepisanih morskih pravila kao što su – ne ostavljajte ručnike s kamenjima na plaži kako biste sačuvali mjesto i držite razmak – što zbog epidemije, što zbog poštivanja privatnosti. Jer na plažu se prvenstveno dolazimo odmoriti.
