Legendarni zaštitar otišao u mirovinu: “Kolike sam noći probdio čekajući da se košarkaši Zadra vrate…”
Višnjik
Prošlo je nešto više od 13 godina otkako je otvorena Dvorana Krešimira Ćosića u Športskom centru Višnjik.
I upravo toliko, nešto više od 13 godina, u dvorani je u zaštitarskoj službi odradio mnoge noći i mnoge dane – Pajdo! Dok nekidan nije otišao u mirovinu.
– Ode Pajdo, najprije na godišnji, onda na Kupres!, tako sam kaže u dvije, tri riječi što kani napraviti poslije zadnjega dana, zadnjih sati u službi.
– Eeee, Pajdo moj, navik’o ja na dvoranu i ona na mene!
Kad je, pak, prije nešto više od 13 godina došao u svoju prvu zaštitarsku smjenu, još nije bio Pajdo.
– Ne, ne… tako mi nadimak dao domar Kristijan. Tako, eto, ost’o Pajdo.
Da je ad hoc provesti anektu među onima koji u dvoranu nekim poslom zalaze svaki dan, malo tko bi znao kako se Pajdo zove. A on je Jandre Jurič, rodom s Kupresa.
– Je, je, Pajdo moj, s Kupresa se ja uputio na škole pa u Njemačku. Bio ugostitelj 27 godina, im’o restorane.
Stvorio je u Njemačkoj Pajdo i obitelj, a onda…
– Jedan moj prijatelj bio u Zadru kupio kuću. Bio sam u posjetu i puno nam se Zadar svidio pa onda se i mi doselili. Dosta je bilo Njemačke.
Još je bilo prerano za mirovinu (kaže Pajdo “Žena, eno je još radi”) i zaposlio se kao zaštitar.
– A lijepo mi je bilo ovdje u dvorani. Ih, kolike sam noći probdio čekajući da se košarkaši Zadra vrate, pa bio u službi na koncertima, velikim utakmicama, turnirima… Prođe to dok si dlanom o dlan.
Na zaštitarskoj recepciji mnogi je posjetitelj pitao Pajdu, kao i sve njegove kolege, je li netko pronašao nešto, neku izgubljenu stvar, pa još koješta.
– Nađe se svašta, pa pričuvaš, dođe vlasnik i tako.
Pajdo je odradio i zadnju svoju smjenu. A Kupres?
– Moja je obitelj iz Vilinih kuća, tamo imam i sestru. Odo’ ja tamo čim prije, mir, k’o u raju.
Ako ništa, bar će biti kupreškoga sira…
– Dođi Pajdo moj, samo dođi!