U Zadarskoj županiji živi 8.200 Srba, hoće li ove godine dobiti zamjenika župana i vijećnike?

“Ne budi samo Srbin, budi e-Srbin”, kampanja je Srpskog narodnog vijeća kojom pozivaju sunarodnjake u Hrvatskoj da se uključe u popis stanovništva online putem.

Nakon plakata kampanja je dobila nastavak u obliku video spota.

Glavi akter radi sve kako nitko ne bi doznao da je Srbin u Hrvatskoj; spušta rolete, navlači zavjese, pokriva lice, izbacuje karticu iz pametnog telefona, dobro pogleda gleda li ga itko i onda se tek prijavljuje tajno na popis stanovništva.

Na kraju spota pojavljuje se Rene Bitorajac u ulozi susjeda.

– E, Srbine, ajde molim te, stišaj to malo, dijete nam spava, govori Bitorajec susjedu. Poanta spota je da Hrvat ne zna da mu je susjed po nacionalnosti Srbin, već ga Srbinom zove jer mu je takvo prezime.

Dok je nekima ovaj video uradak smiješan, drugi smatraju da otkriva surovu istinu našeg društva, a to je da se nacionalne manjine u Hrvatskoj ne osjećaju sigurno, ravnopravno i poželjno.

Veselko Čakić iz Vijeća srpske nacionalne manjine u Zadarskoj županiji kazuje nam koliko Srba prema zadnjem popisu stanovništva živi u Hrvatskoj te plaše li se javni izreći svoj nacionalni identitet.

– Bilo nas je 8.200, što je 4,9 i nešto sitno posto. Zapravo, nedostajalo nam je 300 ljudi da bismo imali pravo na zamjenika župana i vijećnike u Županijskoj skupštini. Po mojoj procjeni, na ovogodišnjem popisu stanovništva bit će nas i manje. Riječ je uglavnom o starijim ljudima, neki su preminuli, a mladi se sve manje imaju interesa vratiti. Svoje političke predstavnike jedino ćemo najvjerojatnije zadržati u Obrovcu, Gračacu i Benkovcu, kazuje Čakić.

Pozdravlja kampanju e-Srbin.

– Istina je da nekim ljudima bude nelagodno pred popisivačem reći da su Srbi, pa se izjašnjavaju samo kao pravoslavci, a to nisu potpune informacije. Što se općenito atmosfere u društvu tiče, krug Srba u Zadarskoj županiji s kojima sam ja u kontaktu ne nailazi na probleme. Nisu se žalili da su im uskraćena prava ili da imaju nepogodnosti. Kod zapošljavanja je priča malo drugačija i sigurno dolazi do degradacije, iako ona nije javna i direkta pa je teško pokrenuti diskurs na tu temu, zaključuje Čakić.