Na Sveučilištu u Zadru danas je održana komemoracija za prof. dr. sc. Mithada Kozličića, koji je nenadano preminuo 15. kolovoza u svome domu u Bihaću. U rodnom mjestu završio je osnovnu školu, nakon čega se opredijelio za vojni poziv te je studirao nautiku na Mornaričkoj vojnoj akademiji u Splitu. Visokoškolsko obrazovanje nastavio je upisom na poslijediplomski studij pri dubrovačkom Interuniverzitetskom centru Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje je obranio magistarski rad da bi doktorirao 1988. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Zbog zaoštrene političke situacije na prostoru bivše Jugoslavije iz moralnih pobuda prekinuo je aktivnu vojnu službu u JRM te se vrlo brzo potom stavio na raspolaganje Hrvatskoj vojsci. U rujnu 1991. odlukom admirala Svete Letice postavljen je za ravnatelja Vojnopomorskog muzeja HRM uz istodobno sudjelovanje na organizaciji obrane Splita.
Na Filozofskom fakultetu u Zadru Sveučilišta u Splitu izabran je u znanstveno-istraživačko zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje povijesnih znanosti te primljen kao honorarni uposlenik na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta, da bi kasnije na Odjelu za povijest Sveučilišta u Zadru postao redovni profesor i pročelnik.
– Profesor Kozličić 30 je godina bio dio mog profesionalnog života. Nažalost, nije stigao uživati u naslovu professor emeritus. Riječ umirovljenik bila mu je strana a status umirovljenika neprihvatljiv. Htio je raditi puno dulje i vjerujem da u njegovoj ostavštini ima puno nedovršenih projekata i tekstova. Gradio je svoj ugled suradnjom, senzibilitetom za nepravdu i darom za raspravu. Pamtit ću ga kao kolegu koji se nesebično davao kada je trebalo pomoći drugome, kolegu koji je bio potpora slabijima, studentima, asistentima, mlađim kolegama, izražavajući vjeru u njihove sposobnosti, rekla je na komemoraciji rektorica Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Dijana Vican.
Pročelnik Odjela za povijest doc. dr. sc. Zlatko Begonja podsjetio je kako je Kozličić s pročelničke pozicije otvarao i stvarao brojne mogućnosti mladim kolegama za ostvarenje stručnog i znanstvenog napretka. Kao sveučilišni profesor držao se pravila, poštivanja studenata koji su njemu prepoznavali nastavnika i odgojitelja, rekao je Begonja.
O Kozličićevom životnom putu govorio je prof. dr. sc. Milorad Pavić, njegov nekadašnji asistent. Njegov radni dan, rekao je, obično bi počinjao između 4 i 5 ujutro, te uz nekoliko kraćih stanki i jednog dužeg popodnevnog odmora trajao do ranih večernjih sati. Takav spartanski pristup znanstvenoistraživačkom radu krijepio se širokim znanstvenim interesom i ljubavi prema poslu kojeg je volio i radio, što je rezultiralo bogatim stvaralačkim opusom kojeg je ostavio iza sebe.
– U svom radu bio je perfekcionist koji je živio za posao. Brojni plovidbeni priručnici i mnoštvo njihovih inačica te raznovrstan kartografski materijal koji je koristio u obradi nekih od svojih tema bio je jako rijedak i poprilično skup. Nije žalio ni vlastitih sredstava da bi došao do kopija određenih djela i materijala koji mu je trebao u znanstvenoistraživačkom radu. Bio je gospodin staroga kova, ali suvremenog pogleda na svijet, tolerantan i druželjubiv te otvoren za suradnju. Postavivši visoko ljestvicu znanstveno-nastavne učinkovitosti i prepoznatljivosti našeg Odjela zadužio nas je da dodatnim trudom i zalaganjem održimo dostignutu razinu i renome, naveo je Pavić.
Nazočni su se prije i nakon komemoracije mogli upisati u knjigu žalosti.