Anđelo je imao samo godinu i pol kada je ranjen: “Teta me tijelom zaštitila i spasila od smrti, tri dana sam krvario u podrumu…”

Strašna sudbina zadesila je Anđela Žilića koji je imao samo godinu i pol dana kada je ranjen u Škabrnji.

– Na sreću, tih dana i trenutaka se ne mogu sjetiti. Ono što znam, znam iz priča svojih najbližih. Granata je prilikom našeg bježanja iz skloništa eksplodirala i pritom je smrtno ranjena moja baka. Teta koja me nosila u naručju također je bila cijela izranjavana. Ona je zapravo svojim tijelom zaštitila moje i taklo mi spasila život. Tri dana sam krvario u podrumu, jeo sam staru koricu kruha i paštetu, sve dok me stric nije uzeo i krenuo u proboj preko ovih polja, prema Prkosu gdje je bila prva linija obrane, ispričao je Anđelo koji na tijelu ima vječni podsjetnik na ova stravična vremena. Unatoč nezamislivo teškom djetinjstvu, danas je vedar čovjek koji je iznašao snagu i okrenuo leđa crnim mislima iz prošlosti.

– Zadobio sam prostrijelnu ranu ispod srca. Jedva sam ostao živ. I dan danas je ovdje ožiljak koji je vječni podsjetnik na taj period. Sjećao se ili ne, rane su i dalje prisutne. To je trenutak koji obilježi cijeli vaš život. Jednostavno sve stane i djetinjstva više nema. Ubrzo nakon ovog događaja umro mi je djed, a otac koji je bio stopostotni ratni vojni invalid preminuo je uslijed teškog zdravstvenog stanja. No, prilikom sazrijevanja morate pronaći nadu i krenuti dalje. Ne možete stalno gledati u prošlost, morate se okrenuti budućnosti, zaključio je Anđelo.