Boksački klub Zadar osnovan je 1963. godine, kako takav je i najstariji u našem gradu, djeluje u prostorijama u Maraska parku, a problema je trenutno puno, otkrio nam je sadašnji trener 66-godišnji Dragan Vidaić.
Dragane, veliki si entuzijast, boks ti je doručak, ručak i večera, kako funkcionirate u ovo doba pandemije?
– Preživljavamo nekako, financiramo se isključivo sami, pomažu i roditelji djece, imamo problem i sa dvoranom, nismo u mogućnosti Gradu Zadru plaćati najam. Istaknuo bih, kako ipak nalazimo na razumijevanje gradskih vlasti, jer u ovo doba korone nemamo ni novih članova, samim time uskraćeni smo za članarine, jednom riječju, teško je, plaćamo samo struju i vodu.
Najgore bi bilo ako bi se BK Zadar raspao?
– Nema šanse dok sam ja živ da se klub raspadne! Ja sam uredio naše prostorije, opremio ih potpuno s boksačkim rekvizitima, također, na moju inicijativu sam doveo vodu i struju.
Dugo si u boksu?
– Tako je, ja sam dijete ovog kluba, stigao sam još kao 12- godišnjak, 1968. godine, u karijeri sam imao oko 360 mečeva, punih dvadeset godina sam bio trener reprezentacije Hrvatske za uzrast kadeta, juniora, mlađih seniora i seniora. Bio sam treći u srednjoj kategoriji do 75 kg, na Mediteranskim igrama u Splitu 1979. godine.
Ima li nadarenih mladića koji ipak dolaze na treninge?
– Imam njih nekoliko koji nekad dođu, nekad ne. Za sve je kriva ova pošast od korone, ima zaraze u školama, zovu me roditelji koji govore : “Dragane, ne može mi mali danas doći i tako..”
Ima li koje natjecanje na vidiku, svemu unatoč?
– Ima nekoliko mladih momaka koje pripremam za predstojeće državno prvenstvo krajem ožujka, ne očekujem nikakve velike uspjehe, jer su to sve neiskusni boksači, kategorija mlađi kadeti i kadeti, uzrast od 12 do 15 godina.
Je li po svojoj kvaliteti iskočio netko u seniorskoj konkurenciji?
– Probat ću na seniorsko prvenstvo Hrvatske, koje će se održati u travnju ove godine, poslati 22- godišnjeg Jeru Perića, njegov otac, također Jere, bio je isto poznati zadarski boksač.
