Pravi boem, zafrkant i umjetnik nogometa je svakako bio hrvatski i bosanskohercegovački nogometaš i trener Blaž Slišković Baka (62), rođen u Mostaru. Nadimak mu je bio “balkanski Maradona”, a igrao je na poziciji veznog igrača, kreatora igre, njegove lopte su “imale oko”, imao je savršeno precizna dodavanja. Bio je poznat po svojim čuvenim pogocima iz kornera. Predviđali su mu veliku karijeru u inozemstvu, no jedan divljački start na njega mu je onemogućio napredak u karijeri i nastup na SP 1982. godine. Počeo je u mostarskom Veležu 1976. godine, u splitskom Hajduku ostavio je neizbrisiv trag igravši od 1981 do 1986.Baka je bio poznat kao boem, u pravom smislu te riječi, pravila sportskog života za njega nisu postojala, često je bježao iz karantena te s priprema za jogoslavenske reprezentacije, za koju je upisao tek 26 nastupa i zabio samo 3 pogotka. Njegova utakmica života za reprezentaciju bila je protiv Italije 1984. u kvalifikacijama za OI u Los Angelesu, kada je od pet pogodaka postigao dva, a za dva asistirao. Svi tadašnji nogometni stručnjaci predviđali su mu veliku karijeru, ali njegovo boemstvo i nesportski život su ga u tome spriječili.
Što se međunarodne karijere tiče igrao je u talijanskoj Pescari, francuskim klubovima Marseilleu, Lensu i Mulhouseu, nakon osamostaljenja Hrvatske 1996. postaje član Hrvatskog dragovoljca, a karijeru završava 1997. u Mostaru u svom Zrinjskom. Trenirao je i reprezentaciju BiH, zadnji klub koeg je vodio bio je Željezničar, 2021. godine.
Baku smo nazvali u Mostar, pio je svoju prvu jutarnju kavu, naravno uz neizostavnu cigaru, bilo mu je drago, poziv mu nije smetao, pričao je ujedno pijuckajući kavu, krenuli smo s pitanjem o preporodu njegovog bivšeg kluba Hajduk.
– Pozitivno je to što se Hajduk digao, pogotovo za Torcidu i za sve koje vole Hajduk, dobro je to za cijeli Split i Dalmaciju, jer “bili” su nakon 17 godina opet u prigodi osvojiti državni naslov! Hajduk se strašno pojačao, mišljenja sam kako klub treba iskoristiti ovaj pozitivan trenutak, ali ne treba pasti u neku euforiju. Vjerujem kako su igrači i uprava svjesni toga da moraju čvrsto stajati na zemlji i da trebaju ići iz utakmice u utakmicu, te tako osvajati bodove i ići prema cilju, a to je osvajanje naslova već ovu sezonu!
Usporedi nogomet u tvoje vrijeme i ovaj današnji?
– Naravno da se razlikuje, nogomet iz godine u godinu napreduje, igra se puno brže i eksplozivnije.
Nemaš nijedan novi klub?
– Nemam, korona mi je poremetila planove, tako da sam trenutno u Mostaru, čekam ako mi negdje u inozemstvu iskrsne neka kvalitetna ponuda, rado bih negdje nekog trenirao.
HNK Zadar, trećeligaš je dobio predsjednicu Ivu Bokanović, tvoj komentar?
– To je dobra stvar, jer i žene mogu voditi nogometne klubove, nema u tome ništa čudno, važno je da se Iva razumije u posao, nije bitno to što je žena, nego da kvalitetno obavlja svoj posao za koji je izabrana, ima moju punu podršku! Puno mi pozdravi trenere Terkeša i Blatnjaka, to su moji dobri sportski prijatelji…
U Zadru imaš i prijatelje?
– Imam ih dosta, samo se nismo dugo čuli, tu su braća Ćutuk, pogotovo Mario s kojim sam igrao u Veležu, također poznajem i profesora Josipa Bepa Bajla. Igrao sam vam ja 1979. godine na igralištu Stanovi za reprezentaciju na Mediteranskim igrama…
Baka poznat si kao strastveni pušač, koliko dnevno dimiš?
– Pa jednu kutiju dnevno popušim…
Poznat si bio po tome da si znao zapiti, i tako doći na utakmicu, čak da si znao bježati iz hotela i otići u noćni život u provod, ali da si i takav bio najbolji kasnije na utakmici?
– Ha ha..ma to su ti priče..ma od “muhe su napravili međeda” što mi u Bosni rekli…u tim pričama trideset posto ima istine, sedamdeset posto se preuveličava!
Možda jednom postaneš i trener HNK Zadar?
– Nikad se ne zna, čudni su putevi Božji, Zadar ima tradiciju, to je nogometni, ujedno i sportski grad, možda jednom i budem trener Zadra!