Na sutrašnji datum 26. travnja, prije točno 36 godina, u Zagrebu u Ledenoj dvorani Doma sportova pred 12 tisuća gledatelja, je odigrana vjerojatno najluđa i najlegendarnija utakmica u povijesti domaće košarke.
Tog 26. travnja 1986. u Zagrebu, Zadar je u spektakularnoj majstorici pobijedio Cibonu nakon dva produžetka sa 111:110, i senzacionalno osvojio naslov prvaka Jugoslavije, prvenstvo koje je tada bilo najjače odmah iza NBA lige.
Cibona je tih godina vladala super jakom europskom košarkom, samo mjesec dana prije Cibona je s lakoćom pobijedila moćni Žalgiris Kaunas, za kojeg je nastupao veliki Arvydas Sabonis.
Zlatni Zadar nastupio je u sastavu: Pahlić, Popović, Mlađan, A. Matulović, Z.Babić, Blažević, S.Vranković, Petranović, Obad i Hrabrov. Još su tijekom sezone dres Zadra nosili A.Komazec i D.Čiklić. Trener je bio Vlado Đurović, pomoćnik Branko Šuljak.
Hrabri Zadar nije se prepao niti Cibone, kao ni Dražena Petrovića, i kao potpuni autsajder, strpljivo je čekao svoju šansu. I dogodilo se čudo! Junak, junačina susreta bio je Petar Popović . Pop u prvom poluvremenu nije zabio ni poena, no u nastavku suludim tricaškim serijama uništio je Cibonu. Popović je na kraju zabio 36 poena, od čega šest trica, za 28 minuta provedenih na parketu.
Petar Popović Pop je postao mit, legenda, utakmica tog 26. travnja 1986., obilježila je njegov daljnji život, da je nije odigrao onako kako je odigrao, mnogi bi ga smatrali tek jednim dobrim klupskim igračem. Pop, ta zadarska haubica, taj neviđeni košarkaški jebivjetar obilježio je zadarsku košarku povijest.
Nazvali smo 63-godišnjeg Petra Popovića koji se rado prisjetio te legendarne majstorice u Zagrebu, dodavši kako vrijeme prebrzo ide.
“Uvijek se s ponosom prisjetim te utakmice s Cibonom, jedan od najljepših susreta tog doba, pobijedili smo Cibonu s velikim Draženom Petrovićem, bili su neporaženi više od dvije godine, više se i ne sjećam, mislim da nisu izgubili 200, 300 utakmica u nizu. Otišli smo u Zagreb odigrati jednu dobru utakmicu, rasterećeni, dobro psihološki pripremljeni, znali smo da nemamo što za izgubiti, a mogli smo puno dobiti, tako se i desilo. Mislim da smo odigrali svi skupa jednu odličnu utakmicu i pobijedili velikog protivnika, svi moji suigrači su dali svoj maksimum i odigrali su zaista na visokom nivou”, kaže.
Pope 36 godina je prošlo već?
Istina, idemo sve stariji, nikome ne stoji vrijeme, sve brže vrijeme leti, pogotovo sad kad idemo sve stariji.
Taj tvoj famozni šut, precizan za poluditi, u čemu je tajna?
Svi šuteri to imaju urođeno u sebi, ja nisam bio nešto ekstremno brz i eksplozivan, međutim, imao sam taj dosta brzi izbačaj lopte, a to što mi je ulazilo, to je nešto što je urođeno u meni, naravno, uz trening i iskustvo koji su isto značajni za taj moj šut.
Dugo si nosio bradu, u zlatno doba tvoje igračke karijere?
Ha, ha…svi smo tad nosili brade, onda je bio kult brade, svi smo je nosili manje, više…
Kad ćeš u mirovinu?
Ne znam još, nemam još ni godina za mirovinu, vidjet ćemo, polako. Trenutno radim u omladinskom pogonu KK Zadar, s zadovoljstvom radim s djecom.
Što bi poručio navijačima KK Zadar kojih ima vrlo malo na utakmicama?
KK Zadar je brend, i kao takav će i ostati, bez obzira na svu ovu situaciju koja se dešava unutar i oko kluba. Pozivam navijače neka daju podršku klubu, na kraju krajeva, košarka se igra za publiku, što je bolji ambijent, lakše je i igračima igrati.