Prema nekim izvorima, smokve su imale veliku ulogu u razvoju čovjeka. Pretpostavlja se da su visokoenergetske hranjive vrijednosti smokve pomogle našim precima da razviju veći mozak. A postoji i teorija koja sugerira da su naše ruke evoluirale upravo zbog prakse branja smokva, koja je uključivala procjenu i branje mekih voćki jer su takve bile najslađe i najbogatije energetskim vrijednostima.
Smokva se smatra jednom od najstarijih suptropskih voćaka jer je bila prisutna na Mediteranu još od prapovijesnog doba. Nažalost, čini se da se u Hrvatskoj ova voćka posljednjih pedesetak godina bori za opstanak, što pokazuju porazni podaci o tome da se broj stabala u tom razdoblju smanjio za otprilike jednu četvrtinu. Sva sreća, smokva ima visoku sposobnost regeneracije i mogućnost održavanja u prilično nepovoljnoj okolini i uvjetima.
Pozitivno je što postoje pojedinci koji cijene ovu voćku i koji su u njoj pronašli pravu vrijednost. Naime, za bračni par Sandru Babac i Alana Damjanića nedopustivo je da Dalmacija izgubi jedan svoj tradicionalni prehrambeni proizvod koji ih hrani od pamtivijeka. Njihova se “spasilačka misija” zove Šinjorina Smokva, a što točno rade i kako, otkrila nam je Zadranka Sandra Babac, vlasnica plantaže s više od 500 stabala smokava.
Smokva je Pepeljuga Dalmacije
Ostavivši za sobom Zagreb i poslove koje su do tada radili, bračni par Sandra i Alan 2004. su godine odlučili pokrenuti obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo u zaleđu Zadra, u naselju Poljica. Gospodarstvo je to koje se temeljilo na kuhanju smokava u džemove pod imenom Šinjorina Smokva. Osim što su postali poznati diljem Lijepe Naše, za njih danas znaju i Englezi, Nijemci, Šveđani, Slovaci, Česi i Poljaci, a staklenku više, ovog slatkog deserta, tražili su čak i u dalekom Singapuru.
– Zahvaljujući tome što smo u Dalmaciji i što je ona ovdje voće broj jedan, počeli smo od smokve. Od vajkada je smatrana hraniteljicom i majkom, a ja je čak znam zvati Pepeljugom Dalmacije jer mislim da je ljudi previše ignoriraju i ne iskazuju joj poštovanje koje zaslužuje. Činjenica je da nešto što je na dohvat ruke ne cijenimo dovoljno, a vjerojatno tek kad bi nestala, onda bi mnogi shvatili njezinu pravu vrijednost – govori nam Sandra, koja se svako ljeto pita zašto se, primjerice, na štandovima s palačinkama ne nude namazi domaće proizvodnje. Zašto ne ponudimo turistima da probaju nešto autohtono i lokalno? Smatra da je to jedna od taktika koja bi zasigurno poboljšale gastronomski doživljaj turista.
Ono što ih izdvaja od konkurencije je to što ne proizvode džemove od sušenog, zamrznutog ili poluprerađenog voća nego od zrelog i svježe ubranog, ciljano uzgojenog za preradu, a u Šinjorini smokvi nema niti jedan dodatak. Zbog toga njihova godišnja količina ovisi o sezoni i vremenskim uvjetima, a količina proizvedenog raste i kako rastu nasadi smokava. Također, njihov proizvod ima ekološki certifikat, što znači da voćka ni u jednom dijelu svojeg životnog vijeka nije bila tretirana kemijom, insekticidima, umjetnim gnojivima i slično.
– To je Božji dar, simbol Dalmacije i tradicija je bila ili je sušiti ili je skuhati u marmeladu. I mi radimo upravo to, mi radimo tradiciju, opremljenu u novo ruho, jer imamo moderno opremljen pogon za preradu voća, koji je gotovo pa u samom nasadu – slažu se Sandra i Alan, kojima njihova djeca često priskaču u pomoć kad treba brati ovu krhku voćku.
Od prvog džema do danas
Od njihove prve skuhane marmelade do danas prošlo je 20 godina. Iako su i više nego punoljetni, kažu da se često osjećaju kao da su tek na početku. Naime, stalno dolaze neki novi ljudi, mlađe generacije i drugačiji trendovi te se uvijek nađu oni kojima Šinjorina Smokva tek sad postane pravo otkriće.
– Nakon toliko godina rada shvatila sam da ovaj posao, osim kvalitete proizvoda, zahtijeva stalno promoviranje. Tako da trenutno svoje poslovanje dijelim na vrijeme prije i poslije emisije ‘Dulum zemlje’, koja nas je prikazala u vrlo romantičnom dokumentarnom filmu HTV-a, na toliko atraktivan način da se nismo mogli nakon toga obraniti od telefonskih poziva, pohvala i narudžbi – kaže naša sugovornica.
“Dulum zemlje” inače je dokumentarna serija o onima koji su se iz urbanih sredina vratili zemlji. A upravo se savršeno u tu priču uklopila i Sandra Babac, koja je posao novinarke zamijenila poljoprivredom, a poštovanje koje gaji prema smokvi utkala je u samu filozofiju svojeg brenda.
– Mislim da postoji još mnogo pojedinaca koji bi se dobro uklopili u ovu emisiju jer su pokretanje OPG-ova i to takozvano vraćanje zemlji danas postali svojevrsni trend. Ljudima je dosta korporativnog i ubrzanog života, a prema viđenome čini se i da su se stvorili dobri preduvjeti za to. Kad smo mi to napravili, većina nije ni znala što znači kratica OPG – svjedoči Sandra.
Hrana za astronaute
U 100 grama Šinjorine Smokve nalazi se 150 grama čiste voćke i zato Sandra često zna reći da je ovo hrana za astronaute, koji inače u svemiru moraju koristiti visoko koncentrirane vrijednosti hrane. Osim na žlicu, ovaj džem može se kombinirati i s drugim proizvodima. Naša sugovornica predlaže miješanje s jogurtima, svježim i tvrdim sirevima, ricottom, a odličan je i u smoothiejima, frapeima, sladoledima, džinu te u slanim, ali i slatkim jelima. Imaju i čak jednu specijalnu ponudu, koju su napravili u suradnji sa solanom u Ninu, a to je slana Šinjorina Smokva.
– Mi zapravo ciljano uzgajamo smokve radi prerade, to jest radimo tako da se voće ugušćuje u vlastitom soku bez ijednog dodatka – objašnjava i dodaje kako ljudi često ne vjeruju da je riječ o pekmezu od samo jednog sastojka – smokve.
Uz smokvu, Sandra i Alan proizvode Šinjorinu Dunju, Marušku, Mandarinu i Šljivu na jednak način kao smokvu, bez ijednog dodatka – samo ekološko voće, pišu 24 sata.