Dvorana Krešimira Ćosića na Višnjiku ovih je dana pod naletom odbojkašica za Challenger Kup 2022., ali ima i kutaka i za – košarku!
I tako, premda je ljeto u punom zamahu i premda mnogi košarkaš negdje planduje, nađe se i onaj onih koji ponešto i radi. Evo, recimo u jednoj pomoćnoj dvorani u predvečernjim satima našla su se dva čovjeka jednog prezimena – Golemac!
– Ja sam Juraj! – kaže mlađi.
Ona stariji je Jurica. Trener Cedevite Olimpije, slovenskoga kluba s hrvatskim kapitalom koji će (klub) u novoj sezoni igrati u ABA ligi i u Eurokupu, a na domaćoj sceni u slovenskom prvenstvu.
– Zašto smo na Višnjiku? Pa, stvar je jednostavna jer u ovoj dvorani imaju košarkaši sve što im treba, ugodno je ozračje i napravit ćemo, Juraj i ja, ono što smo planirali – govori Jurica Golemac, negda, makar i kratko, igrač i Zadra.
Obitelj Golemac već godinama ljetuje u jednom mjestu pokraj Zadra, a kako je Juraj košarkaš, član je zagrebačkoga kluba nogometnoga imena Dinamo, sin i otac spojili su ugodno s korisnim.
– Imao sam jednu stanku zbog nekih zdravstvenih poteškoća na nozi, ali sad je to sve prošlost i spremam se za novu sezonu – govori Juraj, inače još junior.
Dok se junior Golemac priprema za ono što ga očekuje pod košem, senior (ili: veteran!?) Golemac prozborio je riječ-dvije o svom klubu.
– Momčad je praktički sklopljena, ambicije su nam ostvariti što bolje rezultate i u ABA ligi i u Eurokupu, naravno i doma, a klub će biti prezadovoljan i ako se nastavi veoma dobra posjećenost dvorane u Stožicama. Interes za košarku u Ljubljani je dosta izražen, dvorana često bude i puna i imamo fino ozračje.
Cedevita Olimpija i Jurica Golemac imaju pred sobom još dvije zajedničke sezone.
– Takav je ugovor. Bitno je treneru da ima određeni stupanj sigurnosti, a općenito je najbolje kad se izbjegnu prečeste promjene trenera ili drugih klupskih ljudi.
Moglo bi se s Juricom o košarci još o, ho, ho, ali najbolje je pustiti ljude da odrade ono što su planirali.
– Ma, imam u Zadru dosta prijatelja i za ćakulu, bio je nedavno i Emilijo Kovačić, čujem se i vidim s Dadom Burčulom… Ne možeš u Zadru pobjeći od košarke! Na koncu, Hvala Višnjiku na suradnji!